Evo primjera pogrešnog unutarnjeg govora. Članica naše zajednice tri je godine pokušavala prodati kuću. Izjavila je: »Prepuštam ovu predivnu kuću beskonačnom Umu.

Znam da je prodana u skladu s božanskim redom pravoj osobi za pravu cijenu izahvaljujem za to«. To je bila njezina molitva i s njom je bilo sve u redu, ali ona ju je neprestano neutralizirala tiho govoreći sebi: »Vrijeme sporo prolazi, cijena je previsoka, ljudi nemaju toliko novaca. Što nije u redu sa mnom? Zašto je ne mogu prodati?« Možete uočiti kako je na ovaj način činila svoju molitvu bezvrijednom.

Čovjek je ono o čemu u svom srcu razmišlja. Njezin je unutarnji govor bio vrlo negativan i pokazivao je što uistinu osjeća prema čitavoj stvari; taj se mentalni stav iskazivao tijekom tri godine. Preokrenula je postupak i svake večeri i svakog jutra zatvorila je oči na nekoliko minuta i zamislila ljude kako joj čestitaju na uspješnoj prodaji. Tijekom dana, njezin je unutarnji govor bio: »Zahvaljujem za prodaju svoje kuće. Kupac je uspješan i blagoslovljen zbog te kupnje«. Ponavljanjem, utisnula je rečenice u podsvijest, a zatim se njihov sadržaj ostvario. Nakon tjedan dana, čovjek koji je u crkvi sjedio do nje, kupio je kuću i bio vrlo zadovoljan. Shvatila je da se ne može istodobno ići u dva smjera.

»Moje ti riječi omiljele i razmišljanja srca moga pred licem tvojim, Jahve, hridi moja, otkupitelju moji« (Psalam 19:15)