Oko Afrike:

Oko Afrike

Na slici je struktura Richat (Richat Structure), u svijetu najpoznatija pod nazivom „Oko Sahare” ili „Oko Afrike”.

Zovu je Oko Sahare, a u ovom članku vidjećete šta je zaista ta struktura.

Nalazi se u državi Mauritaniji (sjeverozapadna Afrika). Riječ je o golemoj kružnoj formaciji promjera oko 40 kilometara. Zbog svoje veličine, najbolje se vidi iz svemira, pa su je astronauti još od prvih misija 1960-ih koristili kao ključni orijentir pri orbitiranju oko Zemlje.

Kako je nastalo?

 Iako na prvi pogled izgleda kao krater nastao padom meteora, znanstvenici su utvrdili da je riječ o duboko erodiranoj geološkoj kupoli. Prije stotina milijuna godina stijene su se pod utjecajem magme podigle prema gore, a potom su vjetar i voda kroz eone isprali mekše slojeve, ostavljajući ove čvrste koncentrične prstenove.

To je službeno objašnjenje.

Ono što se vidi, to je da takozvano Oko Sahare ili OKo Afrike u stvari  - bubanj.

Idem redom.

Lokacija Oka Sahare ili Oka Afrike:

Lokacija, malo bliže:

Originalna polovina i odraz u ogledalu:

Spojene polovine:

Zaokruženi Ayan:

Iskruženi Ayan:

Na slici je čovjek, Afrikanac koji je prvi napravio bubanj i udaraljke za bubanj. Na sebi ima krzno kojim je pokrio glavu, leđa i ramena. Nogama pridržava bubanj, a u rukama ima zakrivljene palice za bubnjanje.

Àyàn Àgalú (Ayan) – Afrički bog bubnjanja (Mitologija naroda Yoruba)

U zapadnoafričkoj mitologiji naroda Yoruba (prostor današnje Nigerije i Benina), Àyàn Àgalú je izvorni orisha (božanstvo/duh) bubnjanja i glazbe.

Prema vjerovanju, on je bio prvi čovjek koji je napravio i zasvirao tradicionalni afrički bubanj (talking drum ili dùndún).

Nakon smrti uzdignut je u status božanstva. Tradicionalni afrički bubnjari vjeruju da njegov duh doslovno živi unutar drveta od kojeg je bubanj napravljen. Kada udaraju u bubanj, oni zapravo kanaliziraju glas samog boga.

Bubanj

U mitologijama diljem svijeta – a pogotovo u afričkoj tradiciji – bubanj nije samo običan instrument, već sveti predmet u kojem prebiva duh ili božanstvo. Ritam bubnja smatra se kucanjem srca svemira i glasom bogova.

Palica za bubanj

Palica kojom je svirao Àyàn (Àyàngalú), prema predajama naroda Yoruba, tradicionalno ima specifičan, zakrivljeni oblik i naziva se kòńgó. Ova drvena palica savijena je na vrhu pod oštrim kutom ili u obliku luka, nalik na pastirski štap ili kuku.

Značajke ove tradicionalne palice uključuju:

Zakrivljeni oblik: Vrh palice završava tupim, okruglim i zakrivljenim dijelom koji omogućuje pravilno udaranje po koži pričvršćenoj na "govoreći bubanj" (dundun ili gangan) kako bi se modulirao ton.

Materijal: Izrađuje se isključivo od čvrstog, svetog drveta (često od istog stabla od kojeg se teše tijelo samog bubnja), jer se u kulturi Yoruba vjeruje da duh Àyàna prebiva upravo u drvetu.

Plosnati udarni dio: Sam vrh koji ostvaruje kontakt s membranom bubnja blago je proširen ili spljošten kako ne bi probio osjetljivu kozju kožu instrumenata.

Àyàn (ili Àyàngalú) u afričkoj mitologiji zapravo predstavlja prvog mitskog bubnjara i boga bubnjanja koji je kasnije deificiran u božanstvo (Orisha). Njegova se palica stoga ne smatra običnim alatom, već svetim predmetom koji služi kao "jezik" preko kojeg bogovi komuniciraju s ljudima.

Bubanj Ngoma-lungundu (Južna Afrika / Zimbabve)

U mitovima naroda Venda, postoji priča o svetom bubnju zvanom Ngoma-lungundu, koji se naziva i "Glas Boga". Ovaj golemi bubanj pripadao je kraljevima i precima koji su imali božanski status. Kada bi mitski vođa ili prvosvećenik udario u ovaj bubanj, zvuk bi bio toliko moćan da bi neprijatelji padali u nesvijest, a bolesni bi ozdravljali.

Korištenje bubnja Gángan (poznatog i kao pričajući bubanj ili talking drum) kao „povijesnog mobitela” jedna je od najfascinantnijih tehnologija u povijesti ljudske komunikacije. Europljani su, dolaskom u Afriku, bili šokirani činjenicom da su sela udaljena desecima kilometara znala za njihov dolazak satima prije nego što bi stigli.

Cijeli sustav nije se sastojao od jednostavnog lupanja nasumičnih ritmova (poput Morseove abecede), već od doslovnog prevođenja govornog jezika u zvuk.

1. Kako bubanj uopće može „govoriti”?

Većina zapadnoafričkih jezika, uključujući jezik naroda Yoruba, su tonski jezici. To znači da značenje riječi ovisi o visini tona (inflekciji) kojim se izgovori. Isti skup slova može značiti tri različite stvari ako se izgovori visokim, srednjim ili niskim tonom.

Oponašanje ljudskog glasa: Bubanj Gángan ima oblik pješčanog sata, a koža s obiju strana povezana je kožnim uzicama.

Kontrola tona: Bubnjar drži bubanj ispod pazuha. Kada stisne lakat, uzice se napnu, koža se zategne i bubanj proizvodi visoki ton. Kada opusti ruku, ton postaje niski.

Udarac: Zakrivljenom palicom u drugoj ruci udara ritam koji točno prati slogove i naglaske govornog jezika.

2. Zašto su poruke morale biti „šifrirane” i poetske?

Budući da bubanj nema suglasnike i samoglasnike, već samo visoke i niske tonove, neke kraće riječi zvučale bi potpuno identično. Kako ne bi došlo do zabune, bubnjari su morali kreirati proširene, vrlo slikovite i poetske fraze kako bi kontekst bio potpuno jasan.

Primjer: Ako je bubnjar htio reći samo riječ "žena", ton na bubnju mogao se zamijeniti s riječju "vještica" ili "močvara". Zato bi na bubnju odsvirao cijelu frazu: "Ona koja kuha hranu i donosi radost u kuću". Iz tog šireg konteksta, svatko tko sluša odmah bi prepoznao točno značenje.

Najava gosta: Umjesto "Dolazi kralj", odsviralo bi se: "Veliki poglavica, moćni lav koji hoda zemljom bez straha, približava se našim vratima".

3. Sustav "repetitora" kroz savanu

Zvuk jednog Gángan bubnja u tihoj afričkoj noći ili kroz otvorenu savanu može putovati između 5 i 8 kilometara, ovisno o vjetru i terenu.

Da bi poruka putovala stotinama kilometara, afrička plemena su koristila mrežu stanica – baš poput današnjih telekomunikacijskih tornjeva ili repetitora:

Bubnjar u prvom selu odsvira vijest o rođenju, smrti, ratu ili dolasku trgovaca.

Dežurni bubnjar u susjednom selu (udaljenom 6 km) pažljivo sluša, dekodira poruku i odmah je ponovno odsvira na svom bubnju za iduće selo.

Kroz svega nekoliko minuta, vijest bi prostrujala kroz čitavu regiju brzinom koja je u to vrijeme bila nezamisliva bilo gdje drugdje na svijetu.

Kada su europski osvajači prvi put pokušali presresti ove poruke, mislili su da je riječ o magiji ili jednostavnim signalima za opasnost. Trebala su im desetljeća da shvate da Afrikanci kroz zrak zapravo šalju složenu, visokotehnološku zvučnu literaturu.

Ayan Agalu (ili Ayangalu) je sveto božanstvo (orisa) i duh zaštitnik bubnjeva, bubnjara i glazbe u tradicionalnoj jeziku i kulturi naroda Joruba (Yoruba) iz Nigerije. Riječ gangan (ili dùndún) odnosi se na tradicionalni govorljivi bubanj (talking drum) koji je usko povezan s ovim božanstvom.

 Našao sam i crteže prvog bubnjara Afrike:

Crtež prvog bubnjara 2:

Crtež prvog bubnjara 3:

Ayan Agalu, naslikan na velikoj površini Afrike, a "Oko Sahare" je u stvari - bubanj:

 Ayan Agalu je poslije smrti postao Božanstvo, pa sam pronašao i tu sliku. 

Slika Ayana čovjeka i Ayana Božanstvo su na istom mjestu i djelimično se slike preklapaju. Bubanj koji koriste je  - isti.

Lokacija je ista, kod Oka Sahare, pa ću prikazati čistu sliku (bez oznaka lokacije) Ayana Božanstva:

Originalna polovina i odraz u ogledalu:

Spojene polovine:

Ayan Agalu zaokružen:

Ayan Agalu Božanstvo, iskružena slika:

Fantastično otkriće.

Ayan na crtežu i Ayan Božanstvo u Sahari:

 Očigledno je - u Afričkoj Sahari kod formacije koja se zove Oko Sahare, nalazi se crtež Ayana Agalua - prvog Afričkog bubnjara, koji je nakon smrti postao Božanstvo. Legende kažu da je glas bubnja mogao ubiti neprijatelje i ozdraviti bolesne. 

Ayan čovjek i Ayan Božanstvo, dvije slike istog čovjeka na istom mjestu uz isti bubanj:

Lijep pozdrav svim članovima Magicusa:

L.p.