Tajna mitskog bubnja i Oka Sahare

Stoljećima se u zapadnoafričkim predajama pripovijeda o vremenu kada ljudi na Zemlji nisu poznavali ritam, a tišina je vladala savanom. Legenda kaže da je prvi bubanj na svijetu pripadao narodu s Mjeseca. Bio je to kosmički instrument, savršenog kružnog oblika, stvoren od same esencije zvuka i obasjan srebrnom mjesečevom svjetlošću.

Legenda o majmunu i bubnju sa Mjeseca

Jednoga dana, mali, iznimno znatiželjni pustinjski majmun posjetio je Mjesec.

Očaran zvukom koji je dopirao iz instrumenta, molio je Mjesečev narod da mu ga pokloni.

Majmun pleše:

Oni su mu uslišili želju i predali mu prekrasan, golemi bubanj, ali uz jedno strogo i sveto upozorenje: „Ne smiješ udariti u njega niti ga svirati sve dok tvoja noga čvrsto ne stupi na Zemlju.” Kako bi mu pomogli, počeli su ga spuštati s neba pomoću dugačkog, magičnog užeta.

No, privučen neizdrživom magijom ritma i nestrpljiv po prirodi, majmun je usred leta popustio pred iskušenju. Izvadio je palice i počeo snažno bubnjati visoko iznad oblaka.

Majmun udara u bubanj:

Taj prerani, drski zvuk smjesta je prekinuo čaroliju. Uže koje ga je držalo je puklo, a uplašeni majmun i golemi Mjesečev bubanj počeli su vrtoglavo padati kroz atmosferu. Silovit udarac odjeknuo je stotinama kilometara uokolo kada je instrument pao ravno u srce afričkog kontinenta, u bespuća Sahare, ostavljajući za sobom neizbrisiv, gigantski otisak u pijesku.

Bubanj sa Mjeseca (Oko Afrike):

Među ljudima koji su dotrčali na mjesto pada bio je i Àyàn Àgalú, mudri stanovnik zapadne Afrike. Dok su drugi u strahu bježali od nepoznatog objekta, Àyàn Àgalú je prišao slomljenom kosmičkom instrumentu. On je postao prvi čovjek u Africi koji je shvatio tajnu zvuka, sakupio dijelove i izradio prvi tradicionalni afrički bubanj.

Afrikanac i bubanj:

Àyàn je prvi zasvirao i naučio svoj narod kako da kroz napetu kožu i drvo prenosi glasove. Zbog te svoje svete uloge, nakon smrti je uzdignut u status vrhovnog orishe – božanstva i zaštitnika svih bubnjara i glazbe.

Tisućama godina nakon toga, ova se priča smatrala tek maštovitom bajkom. Putnici i karavane prolazili su mauritanskom pustinjom, gazeći po uobičajenim kamenim grebenima, potpuno nesvjesni kozmičke tajne koja se krije pod njihovim nogama. No, s dolaskom svemirske ere i NASA-ine misije Gemini IV 1965. godine, svijet je ostao zatečen. Iz orbite se ukazala golema, savršeno kružna formacija s koncentričnim prstenovima, promjera gotovo 50 kilometara. Znanstvenici su je nazvali Struktura Richat – „Oko Sahare”. I dok geolozi objašnjavaju da je riječ o duboko erodiranoj prirodnoj kupoli stijena nastaloj podizanjem magme, vizualni dokazi skrivaju nevjerojatnu istinu.

Kada se satelitska snimka Oka Sahare prepolovi i spoji sa svojom slikom u zrcalu, pustinjski reljef i uzvišenja čudesno oživljavaju. Pred očima se ocrtava lik Afrikanca ogrnutog krznom koji u krilu nogama pridržava masivni instrument, dok u rukama drži zakrivljene palice.

Ayan Agalu:

To je upravo Àyàn Àgalú, prvi afrički bubnjar, koji u ovoj kozmičkoj igri svjetla i sjene svira na kružnom dnu Oka Sahare, preobražavajući ga u onaj davno izgubljeni mitski prabubanj.

Upravo iz tog prabubnja proizašao je Gángan – slavni afrički „pričajući bubanj” koji doslovno oponaša ljudski glas. Kontrolirajući napetost uzica ispod pazuha, stari su bubnjari pratili visoke i niske tonove svog tonskog jezika, pretvarajući instrument u povijesni mobitel. Poruke su letjele kroz savanu s jednog sela na drugo preko mreže bubnjara-repetitora, brzinom koja je šokirala prve europske osvajače. Za njih je to bila neshvatljiva vradžbina, a za Afrikance – živući glas boga Àyàna koji i danas doslovno prebiva unutar svetog drveta svakog instrumenta.

Ayan Agalu - Božanstvo:

Danas, kada pogledamo u nebo prema Mjesecu ili prema dole u satelitske karte Sahare, shvaćamo da znanost i mit govore istim jezikom ljepote. Iz svemira, Oko Sahare doista izgleda kao okamenjeni kosmički bubanj utisnut u pijesak – vječni, trajni spomenik majmunovom padu i prvom bubnjaru Àyànu Àgalúu i božanskom ritmu neba i zemlje.

Oko Sahare (mitski bubanj):

:

Oko Sahare (mitski bubanj) malo bliže:

Usporedba Afričkog bubnja sa Okom Afrike:

 Sličnost je - zapanjujuća. 

Fantastično, zar ne? Oko Afrike je u stvari bubanj iz legendi. Ko zna kakvu tajnu krije bubanj (Oko Afrike). Mnogi kažu da je njegov zvuk iscjeljujući. 

 Da li bubanj (Oko Afrike) proizvodi neki ton? Da li još uvijek stvara zvuk? Da li još uvijek iscjeljuje?

Pjevajuće dine (poznate i kao „brujeći pijesak” ili booming dunes) jedan su od najfascinantnijih i najjezivijih akustičkih fenomena u prirodi, pri kojem cijele pustinjske dine emitiraju duboki, dugotrajni zvuk nalik crkvenim orguljama, zujanju zrakoplova ili udarcima u golemi, podzemni bubanj.

Ovaj fenomen zabilježen je na oko 35 lokacija diljem svijeta, uključujući dijelove Sahare (Maroko, Alžir, Libija), pustinju Mojave u SAD-u i pustinju Gobi u Kini. Stoljećima je šokirao putnike – od Marka Pola do Charlesa Darwina – a fizika iza njega otkriva nevjerojatne detalje.

Zvuk se ne događa sam od sebe; potreban je okidač. Najčešće je to pješčana lavina koju pokreće snažan vjetar, koraci ljudi ili kretanje životinja niz strmu padinu dine.

Doživljaj koji se osjeća tijelomZvuk pjevajućih dina može trajati od nekoliko sekundi pa sve do nekoliko minuta bez prestanka, a može se čuti na udaljenosti od nekoliko kilometara. Ono što fascinira posjetitelje jest da se taj zvuk ne čuje samo ušima – niske frekvencije su toliko snažne da doslovno vibriraju kroz tlo, pa putnici imaju osjećaj blagog potresa pod nogama dok stoje na pijesku:

Zato nije nimalo čudno što su drevni nomadi u Sahari, čuvajući ove duboke podzemne zvukove, čvrsto vjerovali da to kroz pijesak progovaraju mitska bića, džini ili da sam pustinjski bog udara u svoj golemi skriveni bubanj kako bi pokazao svoju moć.

Divovski bubanj (Oko Sahare):

Lijep pozdrav svim članovima Magicusa:

L.p.