U vrijeme, kad su se stvarali planeti, svaka duša je izabirala svoje mjesto i svoju ulogu...Svi su izabirali ono što im je najviše odgovaralo za osobni rast i razvoj, i mogu reći, svemir je gotovo postao malen za mnoštvo tih šarolikih izazova, koje su duše izabirale...I svaka je našla svoje mjesto i svoju planetu, osim vojnika Maksima i malog mačeta Pinkice...Pinka u žargonu znači mrva-mrvica...U ovom slučaju, to mače je izabralo da slijedi svoga Maksima u svim njegovim bitkama i samo vjernošću, bez ijedne riječi, liječi njegovo srce, kad bi bio umoran od bitaka..

A bitke su postajale sve besmislenije i besmislenije..Maksim je samo ciljao i pucao, ne obazirući se više tko je ispred mete..Njegovo oružje su postale riječi, kada više nije imao metaka u redeniku..Ratovi su odavno završili, ali Maksimova vojnička krv nije se mogla pomiriti sa spoznajom da ne treba ratovati..Niti napadati.. Pinkica je bila njegova savjest..Kada bi vidjela da cilja u dušu, koju ne poznaje, riječima težim i ubojitijim od svakog oružja, tiho bi mu se privila uz noge, i Maksim bi odložio oružje..

No, u jednom trenutku, u žaru svoga ratovanja, Maksim je otkrio u daljini pravu pravcatu diviziju duša, bez ijednog oružja uz sebe..Bila je to grupa vojnika koja je shvatila da je rat besmisao, i koja je odlučila živjeti u miru..

Maksim je naciljao...Bez imalo milosti..Nije ni pokušavao shvatiti da li ljudi pred njim imaju želju braniti se ili ne...

Pinkica ga je uhvatila kanđicama za koljeno, no, Maksim ju je grubo odgurnuo, i Pinkica se otkotrljala, ne pokazujući više dah života..

Maksim je pucao, pucao i pucao..Dok nije shvatio da je ostao sam..Potpuno sam na planeti koja je trebala biti njegov dom..

Imao je sve na raspolaganju, a nije zapravo, imao ništa..

Prekasno je shvatio da ga je Pinkica htjela upozoriti da borba ima smisla tek ako brani dostojanstvo i osobnu slobodu drugoga..

Prekasno je shvatio da postoje i drugi vidovi borbe, osim napadanja drugih..

Prekasno je shvatio da je vjernost i ljubav jedino oružje kojim pobjeđujemo u svakoj bitci...

Svijet je bio njegov, ali to ga nije radovalo..

Od toga doba stvorena je izreka :"lupa kao Maksim po diviziji..."..izreka koja govori o besmislenosti napadanja bez pravog uvida u osjećaje onih koji su pred tvojim nišanom...