Pršteće latice života

zaokrenule su svoj put

na drugu stranu postojanja

i pokrenule prljavu bujicu

da opere tragove smrti

i ludog bola

što nataloženi leže

na tijelu rastvorenom,

sa mrljama na sebi.

 

Magla je progutala Sunce,

a prljavi žuti snijeg

kao trula ljubav

dolazi i bijedno šapće

životinjskim glasom,

tužno zavijajući,

kradeći vjeru

i tražeći novu žrtvu.

 

Krik se miješa sa hropcem,

daviš me tupim pogledom,

u neznanju me ljubiš

misleći da je to ona

koja rastvori tvoju dušu

na ubilačke dijelove

i tražeći rukom tijelo moje,

zaboravio si nju, 

a pripao meni,

kao đavolu duša,

kao smrti život.

 

Krikovi noći probudiše nas

i nismo znali tko smo

i zašto jedno pokraj drugog ležimo.

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=47251