Uvijek sam se bojala nekome pokazati

koliko volim, koliko sam zaljubljena,

jer je to bilo iskorišteno,

a ja sam ostajala napuštena žena.

 

Uvijek sam skrivala svoje snove,

ljubav umotavala u stihove

i nekome to ponekad pročitala,

želeći da se moja duša sa njegovom sretne.

 

I tako uvijek … život je prošao,

u samom strahu od straha od ljubavi,

ali kako do sada nisam spoznala

da taj strah užasno davi?

 

Sad kad znam da te volim

duboko, nesebično i beskrajno,

moja ljubav je opet bačena daljinama,

jer sve što je do sada bilo trajno,

naš strah će to ubiti u nama.