Možda više neće doći dani

zalaska noći i buđenja u zoru,

možda više nećemo biti sami

ti, negdje s društvom vani,

a ja sama na prozoru.

 

Možda ćemo opet biti zaljubljeni par,

koji je želio stići do neba

i kada shvatiš koliko si star,

možda ćeš tada znati što ti treba.

 

Iako su nadanja tu, ostala sam ista,

tko zna s kim sada ispijaš čaše

nemoj se vraćati u svitanje dana,

jer pijane oči tvoje silno me plaše.

 

Kad jednom sretneš ženu,

koja neće pitati kamo ideš,

kroz nju spoznat ćeš moju sjenu

i shvatiti koliko malo vrijediš.

 

Možda nikad neće doći one noći

pune čekanja, usahlih snova i sjena.

Možda ćeš jednom ipak doći

i shvatiti da tu više nije ona žena.