htio bih nešto veliko
ne znam što
htio bih nešto duboko
ono što u hrastovom dubu
vidi ljudsko oko
istina
dotakao sam dno
ali nisam ostao na njemu
potrebna je sila neka
da se ugušim od tog meda
što ga je u hrastovu dubu
pčela snijela
htio bih nešto
po epici
po opsegu
po dubini
ravno Tarkovskom
nešto ogromno
kao bakreno njegovo zvono
gdje se u reljefu
ogledaju naši karakteri
naša lica i naše povijesti
mada su mi misli
sasvim obične
u jutru svježem od ljepote
kroz maglu vidim
poznate siluete
kako na Troju reže
nije važno!

iz te povijesnice
niknu crni grozd
smijeh djevuške zvonk!

dr. Zlatan Gavrilović Kovač

http://www.webstilus.net/content/view/29834/128/