POČELA OKTOBARSKA REVOLUCIJA
7. studenoga - U Rusiji ljeti i ujesen 1917. stekli su se svi uvjeti za velik obračun nepomirljivih protivnika. Na jednoj strani našli su se zagovornici brzog kapitalističkog razvoja i nastavka rata s velikim ljudskim gubicima, a na drugoj milijuni iscrpljenih radnika, seljaka i vojnika kojima su mir i kruh bili osnovno pitanje vlastitog opstanka.
Boljševičko vodstvo predvođeno Lenjinom iskoristilo je priliku: tijekom dvaju dramatičnih dana 7. i 8. studenoga, odnosno po starome ruskom kalendaru 25. i 26. listopada - oktobra boljševici su u Petrogradu brzom vojnom akcijom slomili otpor demokratske koalicijske vlade Aleksandra Kerenskog i revolucionarnim putem preuzeli vlast iako nisu imali brojčanu prevlast u zemlji.
To su najbolje potvrdili i kasniji izbori za Ustavotvornu skupštinu na kojima je Lenjinova partija dobila samo 25 posto glasova.
Međutim, Lenjin i boljševici nisu tražili zakonsko pokriće jer su, prihvaćajući najtemeljnije i najraširenije zahtjeve ruskog naroda, vješto okrenuli raspoloženje mnoštva u svoju korist.
Uzvici: mir, kruh i vlast naroda, tvornice radnicima i zemlja - seljacima doveli su do pobjede Oktobarske revolucije i kasnijeg uspjeha u krvavu građanskom ratu. 
Presudnu važnost imalo je i to što nije postojalo jedinstveno političko središte protivnika.
Kasniji tijek događaja pokazao je da se iza socijalističke doktrine i njezine provedbe u praksi krila velika obmana.
Seljaštvo, koje je iznijelo revoluciju na svojim leđima, stavljeno je pod najstroži nadzor okrutno provedenom kolektivizacijom, a radništvo je gotovo zatočeno u tvornicama koje su na papiru bile njiegove.
Najgore je to što u sovjetskoj Rusiji kruha nikad nije bilo dovoljno, a obećana demokracija ostala je samo san brojnih naraštaja.
Kako se užurbano podizanje industrije i unapređenje poljoprivrede provodilo izvan povijesnog konteksta i prirodnih poticaja, sovjetska vlast služila se neprestano žestokom represijom kako bi postigla svoje ciljeve.
Jačanjem pritiska aparat vlasti postajao je sve moćniji, šireći nasilje preko svih granica pa se u Staljinovo vrijeme teror provodio čak i zbog samog sebe.
Kasnije geslo - stići i prestići kapitalizam - dovelo je napokon i do samouništenja cijeloga tog sustava.
U velikoj i bogatoj zemlji zadan je najveći mogući udarac gospodarskom napretku, razvoju civilizacije, građanskim slobodama pa čak i ljudskoj osobnosti.
Komunistička diktatura pokazala se tako povijesno i humanistički potpunim promašajem koji je, na žalost plaćen izvanredno velikim patnjama i žrtvama milijuna ljudi, i to ne samo u Sovjetskom Savezu.
edin.kecanovic
bglavac
vanessa
irida
