AUGUSTE RODIN

Rođen: 12. studenoga 1840. u Parizu
Umro: 17. studenoga 1917. u Meudonu

Nakon veličanstvenog Michelangelova renesansnog genija likovna je umjetnost stoljećima čekala njegova nasljednika, sve do 12. studenoga 1840. kada je u Parizu rođen Auguste Rodin.

Bio je jedan od vjerojatno najosporavanijih kipara svojega doba, ali i jedini koji je mogao podnijeti laskavu i gotovo nepodnošljivo tešku usporedbu.

Rodinova umjetnost gotovo da i nema početka. U svojem je geniju anticipirao stoljeća razvoja trodimenzionalne umjetnosti i svoje vrijeme, pojavu impresionista s kojima gotovo istodobno stupa na svjetsku likovnu pozornicu.

Studirao sam antiku, srednji vijek i prirodu. Nastojao sam dati odraz prirode. Interpretiram je kako je vidim, prema svom temperamentu, svom senzibilitetu, prema osjećajima koja u meni izaziva.

Opisujući tim riječima svoj umjetnički stav na prijelomu stoljeća, Rodin sam objašnjava odbijanje na prijamnom ispitu na Ecole des Beaux-Arts, trostruko odbijanje na žiriju Salona, potpunu negaciju i napade do, s druge strane, opsesivnoga zanosa obožavatelja i onih što su zastupali dokidanje utvrđenih kiparskih pravila.

Oprečna su mišljenja izazivale nemirne konture njegovih skulptura, potraga za onim psihičkim, jedinstvenim elementom ljudskoga što ga je obilježio kao inovatora u vremenu maksimalne virtuoznosti obrade materijala i kiparskoga iluzionizma.

Rodinovim atelijerom šeta nekoliko modela istodobno, sve dok ga kakva gesta ili pokret ne nadahnu na modeliranje. Crta brojne skice ugljenom i perom.

Kao korelat Ghibertijevim Rajskim vratima krstionice u Firenci zamislio je ulazna  vrata pariškoga Muzeja dekorativne umjetnosti, djelo na kojem je nadahnut Danteom radio duže od tri i pol desetljeća. 

To je djelo bilo nadahnuće i za niz pojedinačnih skulptura: aktova ili skupina aktova. 

Poljubac,

Mislilac

i Tajna

antologijska su Rodinova djela koja, u potpunosti suprotstavljenja dotadašnjim kanonima, utiru put naraštajima kipara.

Cijeli je njegov opus određen mitološkim i biblijskim prikazima, dok portreti prate Rodinov umjetnički razvoj od početka do smrti.

 

Balzac,

 

Hugo

 

i Bernard Shaw

tek su neki od mnogobrojnih Rodinovih modela.

Građani Calaisa - izražajna skupina ljudi koja je prigodom postavljenja u Calaisu bila osporavana i negirana, jedna je od nezaobilaznih Rodinovih skulptura.

Ona otjelovljuje i njegov život i njegova kiparska polazišta u kojima nastoji eliminirati reprezentativnost, a svjetlost uključiti u djelo kao izvor životne energije. Sam je to najbolje obrazložio riječima: Skulptura je umjetnost ispupčenja i udubljenja, umjetnost oblika u igri svjetlosti i sjene.

Rodin je umro u Meudonu 17. studenoga 1917.

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/