BRUNO BJELINSKI

Rođen: 1. studenoga 1909. u Trstu
Umro: 3. rujna 1992. u Zagrebu

Malo je skladatelja u XX. stoljeću s tako raznolikim i bogatim glazbenim opusom kakav je ostvario hrvatski skladatelj Bruno Bjelinski.

U ranom stvaralačkom razdoblju Bjelinski se zanima isključivo za glasovir i komornu glazbu, da bi kasnije napisao golem broj orkestralnih djela, od koncerata za glazbalo i orkestar, petnaest simfonija i sinfonieta, više opera, nekoliko dječjih scensko-glazbenih djela i baleta do velikog broja drugih glazbenih ostvarenja. Nema gotovo niti jednog glazbala kojemu Bjelinski nije posvetio barem jedan koncert. Jednako je važan opus njegovih pjesama, dua, tria, kvarteta i kvinteta posvećenih gudačkim, puhačkim i kombiniranim komornim sastavima.

Bruno Bjelinski rođen je 1. studenoga 1909. u Trstu. U Zagrebu je završio studij prava s doktoratom, te radi kao sudski i odvjetnički pripravnik. Međutim, od građanski uglednoga i poželjnog zanimanja pravnika i odvjetnika Bjelinskom je važnija glazba pa tijekom studija upisuje i Glazbenu akademiju, gdje će učiti u klasi poznatih pedagoga i umjetnika Blagoja Berse i Franje Dugana.

Zatim počinje bogat skladateljski rad. Bjelinski je još kao dječak svirao violinu, potom i glasovir, pa je bilježio i glazbene teme, koje poslije koristi u svojim prvim skladateljskim ostvarenjima. Nastaje niz sonata, tokata i suita, no stvaralački rad prekinuo je svjetski rat tijekom kojeg je Bjelinski interniran na Vis.

Poslije Drugoga svjetskog rata Bjelinski predaje kontrapunkt i polifoniju u splitskim i zagrebačkim školama, a potom i na Glazbenoj akademiji u Zagrebu.

U to doba nastaju velika djela poput Koncerta za klarinet, Koncerta za flautu, Serenade za trublju, klavir, gudače i udaraljke i Koncertne simfonije za klavir.

Pedesetih godina Bjelinski također stvara velik opus za djecu u kojem se ističu Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja, Heraklo i Ružno pače, te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama.

U svom kasnom stvaralačkom razdoblju Bjelinski sklada operu Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju te nekoliko simfonija.

Umro je u Zagrebu 3. rujna 1992. Stalna osobina u opusu Brune Bjelinskog je neoklasicistička forma i glazbeni izraz. Bjelinski se kreće u granicama tonalnosti i nije sklon avangardnom eksperimentiranju. Njegova je glazba pjevna, ritmički raznolika i polifona, a u najvećem broju njegovih djela prepoznaje se mediteranska vedrina i otvorenost.