Žudnja za sobom

Korijen je i izvor svake žudnje
koju zavaravamo, koječime
i tako nastaje vrijeme, niz pokretnih slika i sve ostalo.
Ali ona ponekada ispliva gutajući vrijeme i sve ostalo
i traži ispunjenje-
Ko sam ja?-Ko sam ja?
I između ta dva pitanja ne možeš nikamo,
između ta dva pitanja nema dovoljno vremena ni prostora da pobjegneš.
Kao da si došao do posljednje stanice i vlak dalje ne vozi
i put dalje ne vodi.
I sada moraš učiniti što još nikada nisi
i moraš biti što još nikada nisi.
Moraš biti kao glumac koji izlazi iz filma, moraš prekoračiti granicu nemogućeg,
učiniti kvantni skok da bi ušao u novi prostor, višu dimenzionalnost.
Moraš prestati postojati da bi nastavio postojati, da bi nastavio putovati
prema istini, praćen tim jednim pitanjem koje se vraća - ko sam ja?
Na koje uvijek moraš i jedino možeš samim sobom odgovoriti, bez ostatka,
da bi poslije svakog odgovora bio manje lažan i bliži nepoznatom odredištu,
koje se odjednom počinje tebi neizbježno bližiti dok ga ne prepoznaš,
i na kraju shvatiš da ga nikada ni napuštao nisi.