Geneza za novi milenij

Nekada davno, još puno prije svijeta i vijeka, ako ima smisla govoriti o prije i poslije, postojala je beskonačnost i sadržavala sve beskonačne mogućnosti.

Bilo je to životno polje i igralište beskonačnih bića, kasnije poznatih kao bogovi. I jednom davno, prije takozvanog vremena, neka od tih bića su htjela iskusiti ograničenost. Tko zna kako su uopće došli na tu ideju, ali nije postojalo pravilo koje bi im to onemogućavalo. I nakon puno imaginacije, ili kreacije, ili oboje, stvoriše uz pomoć svojih beskonačnih sposobnosti takav svijet, takvu simulaciju za to novo, nevjerojatno iskustvo.

I tako bi zamišljen, ili stvoren, ili oboje, ogroman, a ipak ograničen prostor ispunjen različitim pulsirajućim radijacijama koje su simulirale mnogostruke svjetove, jedan u drugome, a svi izrastajući iz jedna osnovne ideje. I kao osnovno okruženje bi postavljen predložak svemira s različitim tijelima koja su se kretala i sadržavala opet različita manja tijela različite razine kompleksnosti, koja su međusobno mogla ulaziti u interakcije po bezbrojnim scenarijima. I na tako uređenoj pozornici pojavio se poseban karakter, takozvano čovječanstvo, jedinstveni model realiziran kao mnoštvo pojedinačnih ljudskih bića u beskonačnim sitnim varijacijama.

Pažljivo je razvijan, korak po korak, kako bi mogao predstavljati kreatore same. Bio je kruna njihova stvaranja, jer upravo su putem njega trebali imati direktno iskustvo koje su željeli. I kako su željeli, tako je i bilo.

Igra je dizajnirana u razinama, idući u – takozvanom smjeru prema dolje - razinu po razinu, do krajnje zamislivog ograničenja i odvijala se u sve gušćoj supstanci poslije poznatoj i kao materija; jer beskonačnost nije mogla samo tako - odjednom iskusiti konačnost.

I ta božanska igra je naravno podrazumijevala i drugi dio u - takozvanom smjeru prema gore – natrag, sve do samog izlaska iz simulacije ograničenja. Također korak po korak. Jer igra je bila tako dobro i uvjerljivo dizajnirana da biće, jednom naviknuto na ograničeni način života, nije moglo odjednom skočiti natrag u iskustvo beskonačnosti, koliko god ono bilo jedina realnost. Ili su bar tako bila definirana pravila igre.

I igra je počela.

I igra traje. Ovdje i sada. U svoj svojoj kompleksnosti.

Sa svim svojim sadržajima koje poznajemo i ne poznajemo.

Možemo li se locirati negdje na njenoj skali?

Koji je smjer našeg kretanja u - takozvanom- novom mileniju?

Ne zaokrećemo li upravo smjer kretanja prema „gore“ i „natrag“?

Je li se teško ponovno uspraviti?

Možda. Ali to je naš sljedeći korak. Vjerojatno neizbježan.

Ipak, mi ga moramo napravit! Tako je zamišljeno.

I u neočitovanoj riznici mogućnosti razvoja krije se za nas još mnogo neslućenih koraka.

Još uvijek neraspoznatljivih, prije nego napravimo ovaj sljedeći, ali nema kraja u ogromnoj nevidljivoj punini, koju možemo naslutiti, koja je stvorena samo za nas - da nas uvijek iznova vodi u potpuno nova iskustva; Da širimo svoje ovdje i sada, sve više i sve dalje, dok god ima više i dalje; Dok god ne budemo ponovno stajali u beskonačnosti koja je zauvijek zapisana u našim srcima, kao neuništivi program, nepogrešivo dizajniran da prati ovo veliko putovanje do kraja u beskraju.

Eloratea - kolumna duhovnih tekstova

www.val-znanje.com