Nastavak

Druga izvrsna definicija glasi: “Istinski čovjek živi gore u nebesima, istovremeno ostajući dole na zemlji. On je “napustio” ovaj svijet, a ipak ostaje u njemu. Kud god pošao, on nikada ne dolazi do mjesta gdje njegove najdublje želje ne bi bile ispunjene”.  Chan (Zen) učitelji koji su toliko toga nasljedili od ranog taoizma i indijskog buddhi-zma, uče metodama koje su zna-tno bliže njegovanju taoističkog Puta, a time i učenjima Laoa i Chuanga, nego što je to poznato. Njihove jezgrovite izreke i kara-ktrističan humor mnogo podsje-ćaju na ove mudrace.

Ono što oni smatraju pod Sviješću i njenom nedjeljivošću od pojedinačnih svijesti ne razlikuje se od onoga što taoisti podrazumijevaju pod Tao-m kao Velikom Prazninom i Tao-m koji se otkriva pojedincu oslobođenom od obmana. Učenje Chana da do prosvjetljenja mora da se dođe ovdje i sada zapravo je taoistička doktrina “postizanja besmrtnosti” ispravno shvaćena. Taoistički pojam šen i pojam iz Čan budizma hsin (jedno znači “duh”, drugo “svijest”) često se uzajamno zamjenjuju, a u pozni-jim taoističkim djelima hsin često zamjenjuje šen.

Ako postoji neka stvarna razlika u ova dva načina duhovnog usavršavanja, nju treba tražiti u naglasku koji taoisti sta-vljaju na jednaku upotrebu i fizi-čkih i mentalnih sposobnosti kao sredstava za postignuće. U novije vrijeme dug prema Lao Ceu i Chuang Ceu izričito se priznaje, radije među taoistima nego među Čan budistima. . . Bez mudrosti Laoa i Chuanga taoizam bi za obrazovanog čovjeka mogao da izgubi svoju vrijednost i doživi sudbinu  Nebeskog Učitelja, preto -pivši se do kraja u staru narodnu religiju.