Riječ samsara je sanskrtska riječ je i znači ciklus okaljanog ponovnog rađanja, odnosno ciklus nečistog života. Ciklus okaljanog ponovnog rođenja se odnosi na opetovano preuzimanje okaljanog tijela i uma, koji se još zovu i „okaljani agregati”. Inače, kad nam je tijelo bolesno kažemo „Ja sam bolestan”, a kad god nam je um nesretan mislimo „Ja sam nesretan”. Ovo jasno ukazuje da vjerujemo kako su naše tijelo i um mi sami. Ovo uvjerenje je neznanje jer naše tijelo i um nisu mi; oni su vlasništvo našeg ja, na što i ukazuju naše riječi: „Moje tijelo, moj um.” Uslijed ovog neznanja koje vjeruje kako su naše tijelo i um mi sami, razvijamo raznorazne vrste pogrešne pojavnosti zbog koje proživljavamo raznorazne vrste patnji i problema kao halucinacije, u ovom životu i u životu nakon života bez kraja i konca. Iz ovoga možemo shvatiti kako je naš način prepoznavanja sebe pogrešan od vremena bez početka. Kako bismo smanjili i konačno potpuno prekinuli svoje iskustvo patnje i problema kao halucinacija, trebamo ispravno prepoznati svoje sebstvo uvježbavanjem u duhovnim putovima koje ću objasniti u poglavlju Krajnja bodhichitta. 
Trebamo znati kako je naš ljudski život dragocjen i od stvarne vrijednosti samo kad ga koristimo za obuku u duhovnim putovima. Sam po sebi, on je istinska patnja. Proživljavamo razne vrste patnje zbog toga što smo se ponovno rodili rođenjem koje je okaljano unutarnjim otrovom zabluda. Ovo iskustvo nema početka, jer smo se uvijek iznova rađali okaljanim ponovnim rođenjima od vremena bez početka, i neće imati kraja osim ako ne postignemo vrhunski unutarnji mir nirvane. Ako kontempliramo i meditiramo na to kako u ovom životu proživljavamo patnje i poteškoće tijekom cijeloga života, i iz života u život, doći ćemo do snažnog zaključka da se svaka pojedina patnja i problem javljaju zbog toga što smo se rodili okaljanim ponovnim rođenjem. Potom ćemo razviti snažnu želju da odbacimo taj ciklus okaljanog ponovnog rođenja, samsaru. Ova želja se zove „odricanje” i razvijanjem te želje zapravo ulazimo na put do oslobođenja, ili nirvanu. S ovoga gledišta, promišljanje i meditiranje o patnji ima velikog smisla. Glavna je svrha ove meditacije izbjeći da u budućnosti iznova moramo prolaziti kroz sva ta iskustva. Dok god ostajemo u ovome ciklusu okaljanog ponovnog rođenja, patnje i problemi neće se okončati – morat ćemo ih uvijek iznova proživljavati, svaki put kad se iznova rodimo. Iako se ne možemo sjetiti svojih iskustava dok smo bili u majčinoj utrobi ili tijekom ranog djetinjstva, patnje ljudskog života počele su od trenutka našeg začeća. Svatko može zamijetiti kako novorođena beba proživljava tjeskobu i bol. Prva stvar koju beba napravi kad se rodi je da zavrišti. Rijetko kad se događa da se dijete rodi u potpunom spokoju; smirenog, nasmiješenog izraza lica.