Ne-mržnja je u ovom kontekstu srdačna ljubav koja je suprotnost mržnji. Mnogi ljudi doživljavaju probleme zato što je njihova ljubav pomiješana s vezanošću; takvim ljudima željna vezanost raste što se više njihova „ljubav” uvećava. Ako njihove želje nisu ispunjene, oni postaju uzrujani i ljuti. Ako objekt njihove vezanosti, poput ljubavnika, makar samo razgovara s nekom drugom osobom, oni mogu postati ljubomorni ili agresivni. Ovo jasno pokazuje da ta njihova „ljubav” nije prava ljubav, nego vezanost. Prava ljubav nikada ne može biti uzrok ljutnji; ona je suprotna ljutnji i nikada ne može izazvati probleme. Ako svakog volimo kao što majka voli svoje najdraže dijete, neće biti osnove za pojavu bilo kakvih problema zato što će naš um uvijek biti u miru. Ljubav je prava unutarnja zaštita protiv patnje. Što je srdačna ljubav? Kad se, iz dubine srca i bez vezanosti osjećamo blisko, toplo i sretno u prema nekome, to je srdačna ljubav. Ona čini naš um mirnim i uravnoteženim, slobodnim od ljutnje i vezanosti. Zato se još zove i „staloženost”.  Razvijanje staloženosti je poput oranja polja – svoj um čistimo od kamenja i korova ljutnje i vezanosti, omogućujući tako rast istinskoj ljubavi. Trebamo naučiti razviti srdačnu ljubav za svih, tako da naši problemi ljutnje i vezanosti prestanu te da možemo učinkovito pomoći drugima. Kad god nekoga sretnemo, trebali bismo biti sretni što ga vidimo i pokušati prema njemu razviti tople osjećaje. Stalnim uvježbavanjem, trebamo se pokušati zbližiti s ovom praksom. na taj način ćemo zadržati dobro srce sve vrijeme, a to će nam donijeti dobre rezultate u ovom životu i u našim bezbrojnim budućim životima. Na osnovu ovog osjećaja srdačnosti trebali bismo razvijati brižnu ljubav, kako bismo istinski osjetili da je dragocjen i važan. Ako druge ljubimo na ovaj način, neće nam biti teško razviti željnu ljubav, želju da im pružimo sreću. Učeći se tome da volimo svakoga moći  ćemo riješiti sve svoje svakodnevne probleme ljutnje i ljubomore, a život će nam postati sretan i smislen.

Detaljnije objašnjenje o tome kako razviti i uvećati svoju ljubav dano je u kasnijim poglavljima. Ne-neznanje je u ovom kontekstu mudrost koja spoznaje prazninu, opreka neznanju samoprianjanja. Praznina nije ništavilo već krajnja priroda fenomena i veoma smislen objekt. Potanko objašnjenje nalazi se u poglavlju Krajnja bodhichitta. Trebamo znati kako je uobičajeno da kad obični ljudi vide privlačne ili lijepe stvari, razviju vezanost, kad vide neprivlačne ili neugodne stvari, razviju mržnju, a kad vide neutralne stvari, ni privlačne ni neprivlačne, razviju neznanje samoprianjanja. S druge strane, kad oni koji se upuštaju u čistu duhovnu praksu vide privlačne ili lijepe stvari, razviju i zadrže nevezanost, kad vide neprivlačne ili neugodne stvari, razviju i zadrže ne-mržnju, a kad vide neutralne stvari, ni privlačne ni neprivlačne, razviju i zadrže ne-neznanje.