15. ŠTO BI TI DA NISI BOG

 

        U svratištu se okupiše oko Stranca. Razni – pod šubarama, turbanima, trorogim šeširima. Ćelavi, bujnokosi, dugonosi, s čizmama, i bosi. A svi željni promiješati karte svojih želja, i naredati ih s lica, pred licem Stranca.

        “Što ti želiš“? pitao je Stranac prvoga. “Ali ne pravi se bolji nego što jesi, već poredaj svoje želje po važnosti, koje one imaju za tebe”.

        “Pošteno”, reče prvi. “Pa evo, redam. Prvo, novac. Zatim, vlast u društvu, odnosno, moć. Treće je zdravlje. Četvrto, žene. Peto, djeca”.

        Stranac nešto zabilježi na svoj dlan, i pozva drugoga:

        “Ti si na redu. Ali pazi, budi iskren kao što ti je prethodnik bio”.

        “Dobro. Meni, molim, prvo moć u društvu. Potom, zdravlje. I onda ovim redom: novac, žena, djeca”.

        “Vrlo dobro. Hajde sad ti”, ponuka Stranac trećega. “Uvjet je isti: da budeš iskren”.

        Treći nareda ovako: zdravlje, novac, žena, djeca, moć.

        Četvrti promijeni raspored istaknuvši na prvo mjestu ženu, potom djecu, novac, zdravlje, moć.

        I tako je svatko nizao ovih pet stvari raznim redosljedom.

 

        Kad su se svi izredali, upitaše Ga:

        “A da Ti nisi što jesi, što bi zaiskao u Boga”?

        Stranac tada polegne svoje želje pred njima kao da su karte, ovim redom:

        “Ljubav za Boga. Ljubav za druge. Ljubav za sebe”.

       

 

On uvijek tako isto, oni uvijek onako isto.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)