USTVARI, ONA I NIJE ZAVRŠILA NEGO OSNOVNU ŠKOLU. POLITIKA JE NIJE ZANIMALA, NOVINE ČITALA NIJE... BRINULA SE O DJECI, RUBLJU, KUHANJU, KOKOŠINJCU... KADA GOD SE U DOMU ZAČINJAO NEKI DIJALOG, MUŽ JE, NE ŽELEĆI RAZGOVARATI, UNAPRIJED ŽENI UPUĆIVAO RIJEČI: "TI NE RAZUMIJEŠ BAŠ NIŠTA."

KADA GOD JE ŽENA HTJELA ZAPOČETI RAZGOVOR O OBITELJSKIM FINANCIJAMA, KUPOVANJU, DJECI... NJEGOV JE ODGOVOR UVIJEK BIO BRZ, SPREMAN I KONAČAN: "TI NE RAZUMIJEŠ BAŠ NIŠTA." 

JEDNE VEČERI, DOK SE NA TELEVIZIJI PRIKAZIVALA NOGOMETNA UTAKMICA, NESTALO JE STRUJE. MUŽ SE BRUNDAJUĆI UPUTIO PREMA RAZVODNOM ORMARIĆU NEBI LI OTKLONIO KVAR. "UPALI SVIJEĆU!" VIKNUO JE ŽENI. KAO I OBIČNO, NADODAO JE: "TI NE RAZUMIJEŠ BAŠ NIŠTA. NE TREBA MI SVIJEĆA KADA SE SAMA NISI SJETILA DA JE TREBA UPALITI. PUT IONAKO ZNAM NAPAMET."

NAKON NEKOLIKO KORAKA, STROPOŠTAO SE NIZ STUBIŠTE UZ NELJUDSKI URLIK. ZVEKNUO SVOM SNAGOM U ZID, PA U NEKOLIKO STEPENICA, USPUT POLOMIO NEŠTO KOSTIJU I ZAUSTAVIO SE PRI DNU. NEPOMIČAN, SAV U KRVI...

TEŠKO OZLIJEĐEN, ZAVRŠIO JE U BOLNICI. PAO JE U KOMU. LIJEČNICI SU SE BORILI ZA NJEGOV ŽIVOT I NAKON DESETAK DANA IZVUKAO SE IZ ŽIVOTNE OPASNOSTI. PROBUDIVŠI SE, PRVO ŠTO JE UGLEDAO, BILA JE NJEGOVA ŽENA. UGLEDAO JU JE ZABRINUTU, SVU U SUZAMA, ZALJUBLJENU I TREPERAVU. JADNA GA ŽENA NIJE OSTAVILA NI NA TRENUTAK. CIJELO JE VRIJEME BDJELA UZ NJEGA. UVIJEK BLIZU, PAŽLJIVA, SA MOLITVOM NA USNAMA.

NAKON DVA TJEDNA, ČOVJEK JE KROZ NATEČENA USTA MOGAO PROMRMLJATI PRVE RIJEČI. SUZNIH OČIJU REKAO JE: "ŽIVOTINJA SAM. NIKADA NISAM POMISLIO DA ME TOLIKO VOLIŠ."

A ONA, SA ONIM SVOJIM STARIM BLAGIM OSMJEHOM NA USNAMA ODGOVORI: "TI NE RAZUMIJEŠ BAŠ NIŠTA."