Za život se uvijek mora platiti puna cijena.
Nikola Stanković
Božja ljubav ne pripada onima koji su je dostojni već stvara one koji su dostojni Božje ljubavi.
Martin Luther
Imaj hrabrosti služiti se svojim razumom.
Immanuel Kant
Život je putovanje koje, kuda god krenuli, uvijek vodi kući.
Herman Melville
Bog je radost. Zbog toga je postavio sunce pred svoju kuću.
sv. Franjo Asiški
Civilizaciju ne smijemo suditi i cijeniti na temelju toga koliku je moć ostvarila, već po tome koliko je u svojim zakonima i djelima izrazila ljubav prema čovjeku.
Rabindranath Tagore
Ne vjeruj svojim očima, njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj pomoću razumijevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti.
Richard Bach
Ljubav nema godina,
ona se uvijek rađa.
Blaise Pascal
Oko za oko
i cijeli svijet će postati slijep.
Gandhi
Ne boj se sutra jer je Bog već ondje.
Kad vrabac gradi svoje gnijezdo u šumi, zauzme samo jednu granu. Kad jelen utažuje svoju žeđ na rijeci, prije samo onoliko koliko stane u njegov želudac.
Mi skupljamo stvari, jer su nam srca prazna.
Anthony de Mello
Svijet smo ti i ja, sva naša ukupnost koja nas konstituira i sva naša konstitucija koja nas čini različitima. I ako nas već nešto čini raznovrsnima, to je želja u tebi da budeš i želja u meni da budem. I sve što nas čini harmoničnim u bilo kojem suodnosu jeste jedan skromni zahtjev: "Pusti me da budem", koji nužno uključuje jednu drugu rečenicu cjelovitog pristanka: "Puštam te da budeš".
don Branko Sbutega
Jedini način da imamo život je da mu se posvetimo kao ludi.
Angelina Jolie
Više bih voljela da je slijedio svoju izvornu ambiciju i postao arhitekt.
Paula Hitler (mlađa sestra)
Volim jednostavnost zbog njezine spiritualnosti. Kompliciranost je stvar primitivnog duha jer vjeruje da je vrijednost u brojnosti i zapetljanosti.
S. Vuličević
Na svijetu postoji samo jedan jedini problem: kako ljudima vratiti duhovni smisao, duhovni nemir; kako na njih izliti nešto poput gregorijanskog korala! Vidite, više nije moguće živjeti od hladnjaka i politike, od bilanca i križaljki. Više to nije moguće.
Antoine de Saint-Exupéry
Kada razmišljaš o dugoj i mračnoj povijesti čovječanstva, naći ćeš da je mnogo više groznih zločina počinjeno u ime poslušnosti nego što je ikada počinjeno u ime pobune.
Charles Percy Snow
Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao i ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća cijelo vrijeme bila na nosu.
Bernard Shaw
...znam samo da je Bog otac svega stvorenog; kako lopoča iz mulja, tako i djeteta iz preljuba.
p. Luka Rađa
Biti stvoren, to znači ili u isto vrijeme i biti ljubljen, ili uopće ne znači ništa!
p.Miljenko Belić
Tko zna razgovarati sa stablom, ne treba ići psihijatru. Samo, većina ljudi misli suprotno.
Phil Bosmans
Rekoše mi: "Više vrijedi vrabac u ruci nego golub na grani." Odgovorih im: "Više vrijedi golub na grani nego deset vrabaca u ruci." Taj golub što ga želiš doseći jest život s tisuću i jednim krilom. Ne, to je život sâm.
Halil Džubran
Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...
Hermann Hesse
Otkrila sam ovakvo protuslovlje: volim li toliko da počinje boljeti, boli tada nestaje, a ostaje samo više ljubavi.
Majka Tereza
Filozof Miguel de Unamuno, koji je inače bio "svjetovni" mislilac, ovim riječima odgovara prijatelju koji mu predbacuje da je njegova potraga za vječnošću ohola i uobražena: "Ja ne kažem da mi zaslužujemo ono preko, ni da ga logika pokazuje. Ja jednostavno kažem da ga mi trebamo, zaslužili ga ili ne. Kažem da me ono što se događa ne zadovoljava, da žeđam za vječnošću, i bez nje ne marim za sve ovo. Bez nje radost življenja više ne postoji."
Stvarnije se, naime, o Bogu misli nego govori i stvarnije On jest nego se o njemu misli.
Sv. Augustin
Ne brinite o mogućem smaku svijeta danas. U Australiji je već ionako sutra!
Charles Schultz
Kakva li je to žalosna epoha u kojoj je lakše razbiti atom nego predrasudu.
Albert Einstein
Jednoga se bojim: da ne budem dostojan svojih patnji.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Junak je onaj tko zna učiti od svakog čovjeka.
Talmud
Nemoj se srditi što ružin grm nosi trnje, nego se raduj što trnov grm nosi ruže.
Arapska poslovica
Ako posao doživljavate kao patnju, a novac koji od njega dobivate vam kupuje zadovoljstvo; onda tratite velik dio svog života.
Viktor Emil Frankl
Um je poput padobrana – funkcionira jedino ako je otvoren.
Albert Einstein
Triba gorit i izgorit, a mi dimimo. Šta ću ja dimit, molim vas lijepo?!
p. Ante Gabrić
Djeci je potrebna ljubav. Napose tada kada je nisu zaslužila.
H. S. Herbert
Još nisam sreo neznabošca. Susretao sam samo nespokojne.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Ljubav mi je sve objasnila,
i ljubav je sve riješila.
Ivan Pavao II
Priča o dječaku koji je gledao u nebo i pitao: "Tata, što mjesec reklamira?", alegorija je o onome što se dogodilo između čovjeka i prirode.
Max Horkheimer
Bog izbija kao svjetlo iz svake stvari stvorene i svakog života koji se miče. Osamljen kamen na žalu ima aureolu njegova daha, i oblijeva ga jutrom i večerom, kao ljubičasti fluid, sjaj sunca koje se ne vidi. On je kao toplina u dahu svega što živi. On je gluh za sate koji izbijaju i cijepaju vrijeme na parčad, i on je slijep za dan i noć i sve promjene vremena. On je kao miran sjaj i velika tišina u kojoj se čuje glas koji ga niječe. On tako dobro šuti da se već pomišlja da ga nema.
A on je mirno srce svih atoma.
Ivo Andrić
Posjetitelju, koji je sebe opisao kao tražitelja istine, učitelj reče: 'Ako je ono što tražiš istina, tada moraš iznad svega posjedovati jednu osobinu.'
'Znam. Veliku strast za nju!'
'Ne. Stalnu spremnost da priznaš da si možda u krivu!'
A. de Mello
stres = strah.
Mi lako možemo oprostiti djetetu koje se boji mraka. Prava tragedija života je kad se čovjek boji svjetla.'
Platon
Život je ono što ti se dogodi kada drugo planiraš!
John Lennon
Tko drugoga osudi,
može i pogriješiti.
Tko drugome oprosti,
nikada ne griješi!
Karl Heinrich Wagerl
zrno vjere -klica nade -klas ljubavi prof. Nikola Stanković
Ništa nije praktičnije od nalaženja Boga, tj., od zaljubljivanja na neki apsolutni, konačni način.
To u koga si zaljubljen, koliko mašte imaš, to će utjecati na sve.
Odlučit će o tome zašto se jutrom izvlačiš iz kreveta,
što ćeš činiti od svojih noći,
kako ćeš provoditi vikende,
što čitaš,
što ti slama srce,
i što te očarava radošću i zahvalnošću.
Zaljubi se, ostani zaljubljen,
i to će odlučiti sve.
Pedro Arrupe, S.J.
Budimo kao Bog u kojeg vjerujemo: jedno i razlicitost. Budimo Ljubav.
Fr. Marijan Jurčević, o.p.
“U trenutku kad nas svi pozivaju na prozor da zajedno gledamo u vremena naprijed ili natrag, radije ostajem u sobi svoga danas, zagledan u svoje srce kojemu ni najbolniji ožiljak nikada nije oduzeo spontanu želju za pulsiranjem koje život znači. A prozoru ću prići kad osjetim da su krila dovoljno očvrsla za let kojemu nikakvo vrijeme i nijedna povijest neće biti prepreka.”
B. Sbutega
----------------------------------------
Duha se može iskusiti tamo gdje netko slobodno preuzima odgovornost iako od toga nema nikakav dokaz za uspjeh. Tamo gdje čovjek doživi svoju krajnju slobodu koju mu nitko ne može oduzeti. Tamo gdje se skok u smrt prihvaća kao početak ispunjenja nepojmljivih obećanja. Kad osjetimo da je naš život u cjelini ipak dobar i prihvaćen iako to ne možemo dokazati. Kad netko užasnu beznadnu svagdašnjicu prihvaća opušteno, a da ni sam ne shvaća zašto. Kad se nečega odrečemo i osjetimo da smo kapitulirali, a to je zapravo pobjeda. Kad se možemo prepustiti i smrti kao dobitku bez straha i strepnje.
Karl Rahner
----------------------------------------
Ukorih svoju dušu sedam puta. Prvi put kada se pokušala domoći visokog položaja preko leđa nejakih. Drugi put kada se podigla pred onima koji su posađeni. Treći put kada se dvoumila između teškog i lakog pa se odlučila za lako. Četvrti put kada je pogriješila pa se tješila tuđim greškama. Peti put kada je bila strpljiva pa je strpljenje u snagu pretvorila. Šesti put kada je skute dizala da ne bi blato života gazila. Sedmi put kada je pjevala hvalospjeve bogu misleći da je sâmo pjevanje hvalospjeva vrlina.
Halil Džubran
Mudar čovjek u oluji Bogu se moli, ne za izbavljenje iz opasnosti već za izbavljenje od straha. Oluja iznutra je ta koja ugrožava, a ne oluja izvana.
Emerson
'Ima izvjesnih mislilaca čija filozofija nije drugo do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli. U meni se budi istina i mrsko mi je to stiliziranje života duše, ta ljubav za red i to nasilno traženje simetričnosti. O, ti blaženi mislioci koji se opijaju harmonijom koje nema, oni u tok svih događaja unose neki red, cjelishodnost i smislenost, kao neurasteničan putnik melodiju u lupanje željezničkih vagona.'
Ivo Andrić, kad mu je bilo 26
Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi, i ulice žive.
I blizu tebe možda netko ide
Baš istim putem.
Al s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi skriven.
D. Cesarić
Sve je tako opasno da nas zapravo ništa ne treba previše plašiti.
Gertrude Stein
Ograničena očekivanja daju samo ograničene rezultate.
Susan Laurson Willig
Ovo što čitamo o mudracima s Istoka i naša je povijest. Nismo li svi mi hodočasnici, ljudi koji nemaju stalnog boravišta? Mudraci su krenuli na put. Jer njihovo je srce hodočastilo k Bogu dok su im noge hodile u Betlehem. Oni su njega tražili, ali On je već njih vodio jer su ga tražili. Težili su za Spasiteljem u žeđi i gladi za pravednošću. Stoga nisu mislili da smiju propustiti i jedan korak u isto vijeme dok Bog mora učiniti tisuće koraka da bi se susreo s čovjekom.
Karl Rahner
A Božić? On je u srcu. Čuvajte ga i pazite da ostane malen, jer samo tako može tamo i ostati.
p. A.Volenik
"Čovjek ne može otkriti novi ocean ako nema hrabrosti da izgubi iz vida obalu."
André Gide
'Pogled na pučinu'
Još se ne poznajemo, jer se još nismo usudili zajedno šutjeti.
Maeterlinck
Bog je darivatelj svega
Iz 55,1-3; Ps 145; Rim 8,35. 37-39; Mt 14,13-21
O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu... (prvo čitanje); dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“. Očima naše svijesti ovdje se otvara beskrajna i neshvatljiva širina Božje darežljivosti, velikodušnosti i dobrote. U darivanju zemaljskih dobara – potpuna besplatnost, u duhovnim dobrima bezuvjetna ljubav Stvoritelja prema stvorenome. Bog je darivatelj svega! Na to poziva i nas: Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne opterećuj se računanjem jer Bog ljubi vedra darivatelja.
Po svojim naravnim silama i sam od sebe čovjek ne slijedi ovaj primjer velikodušnosti Stvoritelja, nego radije gospodovanja nad drugim. Tako negira pravedne zahtjeve drugoga, otima, ponižava, progoni. I što je udaljeniji od Stvoritelja to je veće njegovo nezadovoljstvo. On ovu prazninu nastoji ispuniti gomilanjem uvijek novih „blaga“, no tu se obistinjuje tvrdnja pjesnika Preradovića: Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije, čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg' sto mu želja klije.
Pohlepa za imanjem tjera ga u zaborav na ono bitno, na ono po čem postoji, na svoju dušu. Ona ostaje gladna i prazna. Ova glad može prestati samo u susretu sa Stvoriteljem. Tko bude jeo od ovoga kruha, neće ogladnjeti nikada... Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada
Patnja i život na rubu sigurno nije ideal, ali postoje situacije kada se ovakva stanja neće doživjeti tragično, kao prokletstvo, ili kao odbačenost od Boga. U drugom čitanju, apostol Pavao priziva našu pozornost upravo na tu drugu stranu životne medalje: kada susretnemo Krista i doživimo savršenstvo njegove ljubavi, iz tog susreta spoznajom neke, dotad nepoznate sigurnosti, izlazimo drukčiji. Kada doživim Kristovu brigu za mene, tada znam da nema te situacije koja mi može biti na propast ako se u njega pouzdajem, ma prošao ne znam kakav pakao na zemlji! Nevolje, tjeskobe, progonstva, glad, lišenost svega, prijetnje smrću... Ništa me od svega toga neće pokolebati ako pouzdano vjerujem na Kristovu riječ, ako mi je Krist jedina nada.
U svojim nevoljama rijeke ljudi slile su se na mjesto gdje se zaustavio Isus. Evanđelje nam pokazuje kakva je Božja dobrota prema čovjeku: milosrdna i sućutna, blaga, liječi bolesnike, krijepi, hrabri, vraća u život! Nakon što je Isus cijeli dan proveo s ljudima, razgovarajući s njima, propovijedajući i liječeći bolesne, približila se večer. Apostoli uviđaju problem koji nastaje, ali nemaju rješenja. Narod je ogladnio. Predlažu Isusu da otpusti narod neka se sam snađe za hranu. Isus ima bolje rješenje. Jesam li spreman vjerovati da Bog i u mome životu ima boljih rješenja od mojih vlastitih? Ovo je jako važno pitanje. I zato je važno moliti, istraživati, osluškivati i biti spreman izvršiti ono što nakon rasuđivanja prepoznam da je Božji plan za mene. Ono što nama izgleda nemogućim i nerješivim Bog gleda drukčije. Kad u molitvi pristupam k Isusu, doći ću s vjerom da on ima rješenje premda ga ja još ne nazirem. U situaciji koja je nastala s narodom, Isus od apostola ne traži nemoguće stvari. On im nalaže da učine ono što oni u toj situaciji mogu učiniti: da donesu ono čime trenutno raspolažu: pet kruhova i dvije ribe. Ostalo (ono temeljno i presudno, a nama neshvatljivo) On uzima u svoje ruke. U našim trenucima nedoumica – Bog je taj koji nam može nadahnuti spasonosna rješenja. On to i čini ako smo postojani u vjeri i ako to od njega tražimo. Život vjernika stalno iznova potvrđuje da nema bezizlaznih situacija kad se životu prilazi s vjerom.
Isus je gospodar svega: i riba i ptica i mora i sve prirode. Bog, čijim promislom iz zemlje raste hrana svemu što živi, poslao je svoga Sina da čovjeku potvrdi Božju ljubav na osobit način, po Isusovim riječima, djelima i čudesima. Prvotni znak Božje ljubavi prema čovjeku je briga za njegovo spasenje. Još više, Bog je s čovjekom htio ostati do kraja svijeta. Zato je, po Isusu, ne samo umnožio kruh da ublaži vremenitu glad, nego je u kruhu euharistije htio s nama ostati zauvijek. Kruh euharistije najveće je čudo Božje ljubavi za čovjeka koji putuje „dolinom smrti“ dok okrijepljen tom hranom – Kristom, konačno ne prispije u vječni dom pripravljen vjernima od postanka svijeta.
P. Zdravko Knežević, DI
Gdje je Ljubav?
Iz 49,14-15; Ps 62; 1 Kor 4,1-5; Mt 6,24-34
Netko je primijetio: molitva nam teško pada, jer nam Bog izgleda dalek; ne osjećamo ga i ne doživljavamo – za razliku od ljudi, stvari i zbivanja koja su nam pred očima, nadohvat ruke... Sličan je takav slučaj kada govorimo o Božjoj ljubavi. Pojam Božje ljubavi mnogima izgleda maglovit i osjećaju se „na sigurnijem terenu“ kada je govor o ljudskoj ljubavi: bilo onoj prijateljskoj, bilo onoj roditelja prema djeci i obratno, bilo zaručničkoj, bračnoj. Ovdje međutim dolazi pitanje; pomišlja li čovjek današnjice, da sve ove spomenute ljubavi imaju svoj izvor u onom koji je ljubav sama, beskrajna, savršena, vječna ljubav – da sve naše ljubavi imaju svoj izvor - u Bogu?
Čini se da imamo isti problem kakav su imali stari Izraelci – problem zaborava Boga: lako se naime, zaboravlja da kroz sve te naše ljubavi prosijava kao najuzvišeniji ideal – a temelj je i uzor svih tih naših ljubavi – upravo vječna Božja ljubav. O, kamo sreće kad bi ljubav koju iskazujemo prema van, prema bližnjemu, - bila ono što „ljubav“ u svojoj punoj čistoći i izvornosti znači! Tada ne bismo morali slušati: „Ubio se iz ljubavi“ (u stvari, mnogi se ubio zbog nedostatka smisla, iz očaja)! Otvoreno rečeno, danas je u onom što ljudi zovu ljubavlju prisutno puno traženja sebe za sebe; vlastite koristi, samovolje, želje za dominacijom.
U sv. Pismu, toj knjizi Božje ljubavi, u tom ljubavnom pismu Boga čovjeku - Bog svome stvoru poručuje: moja ljubav prema tebi snažno nadilazi čak i ljubav tvoje vlastite majke što ju je prema tebi imala dok si bio (i bila) mala beba.
Čovjek zna da je Bog smisao, bit, spas, život, zavičaj, sve. Zato čezne za Bogom. Glad i žeđ za Bogom temeljna je čovjekova oznaka. Ako ovih težnji nema, to ne znači da čovjek ne treba Boga, nego da je bolestan, da mu je nužno liječenje. Obeshrabrujuće je to kad sebi moramo priznati kako nemamo ono što pripada najdubljoj ljudskoj biti.
Bog je u čovjeka ugradio magnet ljubavi, one ljubavi koja pokreće i motivira. Opće je poznato da nije isto raste li dijete u obitelji s puno ljubavi, ili naprotiv, proživljava djetinjstvo u bolesnoj atmosferi gdje nitko nikoga ne voli i ne prihvaća; gdje se na osobu gleda kao na muku i teret, ili kao zapreku vlastitoj komotnosti, a ne prepoznaje se u njemu dragocjen Božji dar. Temeljna je razlika pristupa li se tom malom biću s poštovanjem ili ga se već odmalena „ubija u pojam“ čineći od njega duhovnog bogalja, osobu tjeskobnu i u mnogočemu skučena duha. Događa se, da se iz generacije u generaciju prenosi pogrešan, loš odgoj, neprihvaćanje, odbacivanje. I negdje taj niz zala treba prekinuti: no kako prekinuti to što se generacijama taložilo? Odgovor je samo jedan. Obraćenjem – Bogu koji je ljubav. U svjetlu Božje ljubavi čovjek postaje novi, drukčiji čovjek.
Gotovo sve što pojedinac čini, u temeljima svih njegovih nastojanja je - potraga za razumijevanjem, za shvaćanjem, za bliskošću, konačno, da bude prihvaćen i ljubljen.
Čovjek želi posjedovati ono što je u sebi vrijedno i konkretno. Ali sve naše posjedovanje stvari je relativno: možemo ih izgubiti, mogu propasti, moramo ih jednom napustiti – mi ih uopće nemamo, nego ih držimo samo na izvanjski način.
Nije drukčije ni s osobama. Željeli bismo, koliko je to moguće prema slobodnome biću, biti s njime povezani i sigurni za nj, no, možemo li? Možemo zadobiti povjerenje te neke osobe, primiti ljubav, biti s tom osobom povezani svim vezama vjernosti, prava, predanosti – no na kraju uvijek ostaje udaljenost.
Jedino Bog, taj sveistinski i svebivajući, sveti i povučeni, sposoban je da se zbiljski dade ljudima. Jedini on može postati naš vlastiti. Samo od Boga prema nama moguća je ona blizina koja ispunjava čežnju. Sv. Augustin izražava bit ljudske duše time što za nju kaže da je „ispunjiva Bogom“; sposobna je primiti u sebe Boga, i to jedino Boga i – tek u Bogu, sposobna je obuhvatiti stvari i ljude.
Tajna je božanske ljubavi da je Bog onaj koji jedini ispunja onu najdublju ljubav, štoviše da je uopće on budi i pokreće. Stoga moramo moliti da nam on podari želju za svojom ljubavlju i da nas pouči kako da je u životu ostvarujemo.
P. Zdravko Knežev
bglavac
irida
