AKO ME IKAD BUDEŠ TRAŽILA, BIT ĆU TU GDJE SI ME OSTAVILA DA TE VOLIM

Slušaj me sad bez muzike. Bez filtera. Bez pjesme koja bi mi pomogla da zvučim bolje nego što jesam.

Ti si mi se dogodila kad sam prestao tražiti išta.
Ne kad sam bio spreman. Nego kad sam bio istinit.
Došla si u život ko dan koji ne kasni. Točno u sekundu kad sam naučio sjediti sam sa sobom bez da bježim.

I od tad mi se sve promijenilo a ništa se nije promijenilo.
I dalje sam isti. Psujem. Šutim kad me stisne. Kažem previše kad volim.
Samo sad imam gdje to staviti. Imam kome.

Prije tebe sam mislio da je ljubav vatra.
Da mora goriti, da mora peći, da mora ostaviti ožiljak da bi bila dokaz.
S tobom sam skužio da je ljubav ognjište.
Gori cijelu noć. Grije. Ne viče. I znaš da neće ugasiti dok si živ ako je čuvaš.

S tobom mir ima miris.
Ima tvoju kosu ujutro. Ima tvoju ruku koja traži moju ispod stola da nitko ne vidi a svi znaju.
Ima tvoj glas kad kažeš ajde, bit će dobro, i ja ti vjerujem iako nemam nijedan dokaz osim tog glasa.

Ja te ne volim kao iz filmova.
Ja te volim kao čovjek koji je radio teške poslove.
Volim te radnički. Svaki dan. Bez bolovanja.
Ustanem. Volim te. Operem lice. Volim te. Pogriješim. Opet te volim. I sutra opet.

Volim te kad si lijepa da me boli pogled.
Volim te još više kad si umorna i misliš da nisi lijepa, a ja ne mogu skinuti oči s tebe.
Volim te kad šutiš i kad pričaš preko reda. Volim te i kad me ne razumiješ i kad ja ne razumijem tebe.
Jer razumijevanje dođe i prođe. A ostajanje je sve.

Naučila si me da ljubav nije pitanje jesi li mi suđen.
Ljubav je odluka hoćeš li ostati kad ti se nudi lakše.
A ja ostajem. Tebi je to jasno. Ostajem i kad je teško i kad bi bilo pametnije otići negdje gdje je lakše.
Ne idem. Jer nigdje nije lakše ako tebe nema.

Ako padneš, neću te učiti kako se pada.
Sjest ću na pod pored tebe i reći ću ti ovo je naš pod danas. I ovdje ćemo popiti kavu ako treba.
Ako ja padnem, ti me nemoj dizati odmah.
Samo mi stavi ruku na prsa da znam da sam još tu. To mi je dosta da ustanem sam.

Ne trebam da me popravljaš.
Ne trebam da me spašavaš.
Treba mi da me gledaš kao da sam čovjek a ne projekt.
A ti to radiš. Od prvog dana.

Zato ti ovo pišem kao zavjet a ne kao pjesmu.

Ako bude gužva u životu, držat ću te za ruku čvršće.
Ako bude tišina među nama, slušat ću je s tobom dok ne progovori.
Ako bude sumnje, ja ću prvi reći volim te da prekinem buku u tvojoj glavi.
Ako bude dana kad misliš da nisi dosta, ja ću ti donijeti ogledalo mojih očiju. Tamo si uvijek više nego dosta.

Ne obećavam ti da neću pogriješiti.
Obećavam ti da ću se vratiti svaki put. Brže. Iskrenije. S manje ponosa a više tebe u rukama.

Ne obećavam ti zauvijek jer zauvijek zvuči daleko i neozbiljno.
Obećavam ti svako danas. Svako danas koje dobijemo.
A od tih danas će se napraviti život.

I ako me ikad budeš tražila.
Ako se izgubim u poslu, u brizi, u svojoj glavi.
Ne traži me daleko.
Bit ću tu gdje si me ostavila zadnji put da te volim.
Na istom mjestu. Na istom zavjetu.
Pored tebe.

Ti si moja kuća kojoj se vraćam i kad imam ključ i kad ga nemam.
Ti si moje najmirnije da.
Ti si ona zbog koje sam prestao trčati.

Volim te.
Ne najljepše što znam.
Nego najistinitije što umijem.
A to je najljepše što imam.

® Barbarossa 

Riječi iz snova jednog barbe