Kroz pritvoreni prozor slušam pjev ptica,
kao da me novo jutro zove.
Već mi se smiju ,neka sretna lica,
iako mi misli još ,u snu noći plove.
Dan polako otvara svoje oči,
u meni još uspomena spava,
mjesečina iz srca dok se toči,
već sanja me zora plava.
Kuda sada poći
kad proljeće se javlja,
ostaviti moram noći,
sunce me sa istoka pozdravlja.
Grana proljetna mirisom doziva,
jutro mokro je u travi,
pobjegla je magla siva,
iz grma kos se zviždukom javi.
Zastat ću samo na trenutak,
prije no što zatvorim vrata,
potražit ću svoj sretni kutak,
u sjaju jutarnjeg,sunčanog zlata.
irida
bglavac
