Poslije svake oluje vjetar se smiri

brodolomnici na daskama plutaju,

iz mora samo jarbol viri

sjene duša još dugo lutaju

 

Na nebu samo jedna zvijezda

sjaji dugo u noć,

voda se na mjesečini ljeska

skršenih ruku potonula sva moć

a snovi se srušili

ko kule od pijeska

 

Poslije svake oluje

nastupi bonaca

i sve se u tišini smiri,

oko broda života

samo lete

neki mali

izgubljeni leptiri

 

Onda se zbrajaju štete

i vidaju duboke rane,

nove boli

na stare nas sjete,

u naše srce

cijela prošlost stane

 

Do neke nove oluje

ploviti ćemo moći,

na duši zakrpati rupe

čekajuć

 kad nestat će noći,

i anđele ,da na naš prijesto

mjesto nas stupe

 

Uvijek nam je lakše tako

ploviti bez cilja,

u magli dok naziru se idoli

još samo jedna milja..

makar bili u duši goli

 

Zateći će nas sunce

nasred ustalasane vode

na jednoj plutajućoj dasci,

oko nas drugi će da brode

od nas snove će krasti

 

A mogli smo odavno

u sigurnu luku stići,

da smo samo znali

kako ljubavi

bez straha prići