Kako zauzdati vjetar,kad on pustoši dušu

nemire poput lišća u srca donosi,

kako mirno sjesti na prag poslije svega

kad sa sobom vjetar taj i ljubav odnosi?

'

Kako prigrliti sebe i drag si opet biti

poslije svih oluja što besplodna su ostavila polja,

i snove, kako neke nove u miru sniti

kad pod ruku sa željama ,otišla je i volja?

 

Kako pomilovati dušu,koja za ljubavlju poput pustinjaka žeđa

i zaustaviti kako očaj što preplavljuje noći i dane,

kako ugledati svog anđela ispod zatvorenih vjeđa,

kad sva nada u pustopoljine tužne zađe?

 

 

Kako pomoći nekom kad sam sebe od Boga odvraća

i lice svoje krije u tamnim dubinama mraka,

mača se ognjenog u očaju sam laća,

i u uzaludnoj toj borbi ostaje bez zraka?

 

Kako mu pokazati nanovo put ,kojeg više ne sluti

kad predao se i odrekao života davno prije kraja,

vratiti mu osmijeh,nasmijati ga ,kad se na sebe ljuti

pokazati mu dugu što ga sa vječnošću oduvijek spaja?

 

Možda je samo dovoljno zagrliti ga svakog dana

i pustiti ga da sam sebe, uz pomoć anđela izliječi,

jedino će tako zarasti u njemu davna neka rana

ako bude morao svoju sudbinu ,korak po korak sam prijeći