Oduvijek sam Ti pripadala

od rođenja Ti si me k sebi zvao

oko mene zastor zaštićeni si tkao

A ja mala poput palčice

u orahovoj ljusci sam životom plovila

i leptire iluzija oko sebe u neznanju lovila

Doticali me snovi poput bijelih oblaka

zaneseno se ogledala u vodama čežnje

ne znajući da me Ti strpljivo čekaš

na svakoj mojoj obali

 

 

Oduvijek sam Ti pripadala

kao što pripadaju Ti duše

osamljene i izgubljene u mrenama noći

Ostavljao si mi svoje znakove

na svim putevima kojima sam  sa strahom kročila

 Tvoja milost oduvijek se u moju dušu točila

kako bih Te jednom mogla zavoljeti..

 

Oduvijek sam Ti pripadala

valjalo mi se samo prisjetiti

šum anđeoskih krila oko sebe osjetiti

i privezati svoj trošni čamac u Tvoje pristanište

skloniti se od vjetrova prolaznosti

što su šibali moju izmučenu dušu

kroz hodnike nekih izgubljenih godina...