Kad livade pozlate
sunčane tople strune
bijeli labudi se vrate
u ponoćnom sjaju lune
i cijelu zemlju prekriju
bjelinom svojih krila
a u šumi podno planine
pjev možeš čuti gorskih vila
ispod lišća patuljci pletu
paukovu srebrnu mrežu
a umorni kosci
u hlad pod hrast liježu
rasuto cvijeće bagrema
vjetar nosi u daljine
blaga kiša proljetna sipi sa visine
na pupoljke ruža bijeli leptiri slijeću
a lastavice s juga na put ka nama kreću
ozarena lica majka ljubi dijete
što potešku torbu u školu nosi
nemir obuzme sanjare i poete
pa se dive bubamari u jutarnjoj rosi
i probuđenom malom cvijetu
što ljepotom u travi prkosi
bglavac
edin.kecanovic
