Blijeda luna nebom šeće

iza zavjesa san viri

noćni leptir na svjetiljku slijeće

zaspali su zvjezdani pastiri

raštrkala se jata zvijezda

po Berekinovoj kosi

negdje sja i moja zvijezda

čežnja me u visine nosi

vjetar mi stihove slaže

blijedu ogrlicu bez sjaja

srce mi pogreške važe

duša uranja do kraja

polegli svi su sanjari

jedino zaljubljeni

ljubav pretaču

noć sakrila u crni plašt

obličja stvari

kaplja krvi osušena na maču

 rane noćnih leptira

jutro  dočekati neće

prevrtljivo srce

vatra što izgara i peče...

zvjezdani pastiri

zaspali pred zoru

umorni od zvjezdanog sjaja

u beskrajnom moru

svemira bez početka i kraja..