Na putevima prošlosti

ucrtan moj trag u lišću

sjećanje vjetrom odnešeno

među razlistale grane davnog proljeća

ugasle ljubavi urezane u koru debla

na osamljenoj klupi sjene ostale

u hodu kroz prohujala stoljeća

trajem u toplini tvog zagrljaja

u pogledu

u ispruženoj ruci

među darovima srca

svugdje me ima

u drhtaju rumene zore

među zelenim vlatima trave

uranjam u plavo more

valovi me plave

u pjesmi napisanoj davno

još titraju moje riječi

u tuđoj boli

i moja se duša sa  njom liječi

svugdje trajem

svugdje se budim

kad se drugima dajem

kad za nečim žudim

ima me tu i tamo

u zvuku i tišini

evo me stojim gordo

na najvišoj planini

ima me u svakom čovjeku

u njegovoj biti

o meni će uvijek

netko neznan sniti

i kad me ne bude više

na ovom svijetu

probudit ću se tiho

zatitrat kao  latica na cvijetu