Može li jutro razbit samoću

presavit joj teške grane

i pustit sunce da na trenutak

kroz krošnje misli u naručaj stane

može li dan donijeti snagu

da se krene niz put bez mnogo pitanja

ili smo dušu prodali vragu

stižu nas uvijek ista saplitanja

zriju nade kao varljive zvijezde

i prije jutra izblijede

a sumnje se kao ptice gnijezde

kroz magle, zimske kose sijede

može li noć ostaviti mjesečinu

kao zaštitnički plašt do jutra

ili razgolićeni i prazni

dočekujemo svoje sutra

može li san razbacat latice po putu

da jutrom sastavimo spoznaje cvjetove

ili smo osuđeni da uvijek iznova

tražimo svoje izgubljene svjetove