Hladni vjetar ugrijao je moje lice,

sva se duša kao  val lud premeće,

stojim pokraj mora kao sjena nijema

prizivam sjećanja od boli i jauka,

ovo su znaci patnje i plača,

mnogo ljubavi bit će sjenom koja jača.

 

Sada, sve je otišlo sa vjetrom,

samo patnja u samoći postoji…

more nije mirno kako vidim,

je li to ono na što je Bog pokazat’ smio

strastveni morski vali,

more mirno i oluja  na horizontu nagli?

 

Duša moja sva se pod morem sakri,

je li to jedno i drugo iste snage,

vjetar otpuhne buduće sjajne nade?

Samo Istina može me učiniti slobodnim,

ako hoćeš otići

i na krilima me ponijeti,

nosi me na svojim krilima,

duboko prema moru i grebenu visoku.

 

Zlatan Gavrilović Kovač