Uhapšen sam 25. siječnja,

dakle na  svoj rođendan

i odmah sproveden u zatvor.

Iz Edwardstowna sam otputovao

rano ujutro nekoliko godina kasnije.

Boravak u Roma Growe-u je  bio

vjerojatno nagori period zatvora,

godinama u velikoj izolaciji, u ćeliji,

dok je disciplina bila vrlo oštra.

Tek sam zadnjih dana

dobio sobu u najmu.

Prvih dana sam proveo u ćeliji,

koja je bila zatamljena I

bez dovoljnoga svijetla po danu,

ali je bila osvijetljena po noći.

Krevet je bio jako prljav,

plahte već upotrebljivane.

Gmizala je najrazličitija gamad.

Za čitanje nisam mogao dobiti ništa,

izuzev nekoliko starih knjiga,

koje sam dopremio još iz Zagreba.

Jeo sam tamničku juhu,

koja je bila dosta loša,

sa svega nekoliko šnitica crnog  kruha.

A onda sam prešao u drugu ćeliju,

koja je po danu bila jako mračna,

a po noći rasvijetljena,

ali je bila dezinficirana

benzinskim plamenom,

a rublje na krevetu je bilo čisto.

U ćeliji je bio smješten umivaonik

sa vrčem i stolicom.

Trebao sam dobiti još

i stol, ormarić i vješalicu,

ali uprava nije raspolagala

sa dovoljno namjestaja.

Imao sam električno svijetlo

bez prekidača

pa sam se svu noć prevrtao,

da bih zaštitio oči

od prevelikog svjetla....

Siguran sam,

da ćeš biti dovoljno jaka i odvažna

kao što si to svagda i bila.

Morat ćeš biti još vise,

nego što si nekada bila,

tako da dijete dobro napreduje

i u svemu dostojno svojih roditelja.

Razmišljao sam mnogo,

vrlo mnogo sam razmišljao

ovih dana.

Nastojao sam zamisliti,

kako će se  odvijati

čitav naš budući život,

jer ću ja sigurno biti dugo

bez tvojih vijesti,

a naročito sam mislio

na našu prošlost,

izvlačeći iz nje

pouke za budućnost,

snažnu volju

i beskonačno povjerenje.

Još uvijek sam dovoljno jak 

i ostat ću jak,

bez obzira ne ove

užasne udarce sudbine,

jako te volim 

i hoću da doživim

i vidim našega maloga dečka

kako raste.

Ljubavi moja,

ne bih te nikako htio uznemiriti.

Malo sam umoran od svega

i vrlo sam malo spavao ovih dana

pa stoga ne mogu pisati

sve što bih htio

i kako bih htio.

Hoću da ti, što snažnije, osjetiš

svu moju ljubav i odanost

i moje povjerenje,

zagrli sve ukućane

i posebno našeg maloga dečka,

najsnažnije volim tebe i dijete,

 

Zlatan