Evo, Bože, na koljena ti padam

i pred Tvojom klanjam se slobodom,

pred Tvojim likom suze svoje ronim,

podaj mi  smiso za uzvišenom ljepotom!

 

Vjeru moju i um mi osnaži,

učini me jakim,

do bola jakim i smjelim,

srce moje jakošću okrijepi.

 

Taj dvorac upoznao sam jučer,

a tolika me nesuglasja danas muče...

ono što se mislilo,

sa onim što se kaže,

kako se riječ malo sa djelom slaže.

 

Kako se radosno kršila

riječ zadana,

kako su ljudi bili bića strana,

greška moja, kao velika moja mana.

 

Da sam u dvorac ušo'

ne bih li kakav mir i spokoj kušo',

ai prevarih se jadan,

jer je svima velik konat bio plaćan.

 

Dovoljno opreza moja iskrenost nije,

usta mi zbore sve što srce krije,

padoh, a da nisam dokučio

kako učiniti pretvorstvo vješto!

 

Zato, moju vjeru sada osnaži,

učini me dovoljno jakim i smjelim,

moju ljubav ti okrijepi!

 

Zlatan Gavrilović Kovač