Starost mu je smutila pamet
nije znao više pravo niti zborit' niti radit'
postao je zaboravljiv i smeten,
a sijede kose na glavi je nosio
cijelo je njegovo junaštvo
ljuto zaboravljeno.

U starosti ga više ne hrane,
nego strada kao stranac,
bacaju na njega tužbe i parnice
i mladim govornicima daju,
da se rugaju sa njim.

Nije ništa, nijem je
kao istrošena svirala,
Božje utočište jedino mu je štap,
do groba stoji i od starosti gunđa,
ne vidi ništa,
nego od Pravde magleni plašt,
a od starosti usne mu dršću
i pljuvačka niz usne curi

Kakvo je pravo starca, sijeda čovjeka,
uništenog urom svjetskom?
Mnogo se jadnik namučio
sa ruku svojih junačkih krv je oprao,
sli na sudu više nije starac starcu krezubi protivnik,
a mladiću momak brbljav,
nego je starac i sudac i tužitelj i svjedok i optuženik!

Starac neka starca,
a mladić mladića očeše,
a ne da starac svijetom vlada
kada je starac postao cvrčak onog dana
kada je Zora zavoljela mladića Titona
i učinila ga svojim mužem,
sli je zaboravila zamoliti Zeusa
za njega vječnu mladost...

Titon se od starosti osušio
i pretvorio u cvrčka.

Zlatan Gavrilović Kovač

http://prokleta-od-daljina.blog.hr/