CVRČAK
TITON

 

 

Starost mu je smutila pamet

Nije znao više pravo niti zborit niti radit

Postao je zaboravljiv i smeten

A sijede kose na lobanji je nosio

Svo je njegovo junaštvo ljuto zaboravljeno

U starosti ga više ne hrane

Nego strada kao stranac

Bacaju na njega tužbe i parnice

I mladim govornicima daju da se rugaju sa njim

 

Nije ništa, nijem je kao istrošena svirala

Božje utočište jedino je štap

Do  groba stoji i
od starosti gunđa

Ne vidi ništa nego od Pravde magleni plašt

Od starosti usne mu dršću

I pljuvačka niz usne curi

 

 

Kakvo je pravo 
starca, sijeda čovjeka

Uništen urom svjetskom

Mnogo se jadnik namučio

S ruku svojih junačkih 
krv je opro

Ali na sudu više nije starac starcu krezubi protivnik

A mladiću momak brbljav

Nego je starac i sudac i tužitelj i svjedok i optuženik

Starac neka starca

A mladić mladića očeše

A ne da starac svijetom vlada

Kada je starac postao cvrčak onoga dana

Kada je Zora zavoljela mladića Titona

I učinila ga svojim mužem

Ali je zaboravila zamoliti u Zeusa

Za njega vječnu mladost

Titon se od starosti osušio i pretvorio u cvrčka

 

 

 

Zlatan gavrilović Kovač