U svijetu bez iluzija čovjek je stranac. (Albert Camus)
Fantastično je prekid prepoznatljivog reda, provala nedopustivog u smisao legitimne svakodnevne postojanosti.
(Roger Caillois)
Ljubav oslabljuje i onaj jači ugnjetava, muči i naposljetku dokrajči slabijega, a sve to bez imalo zle namjere, bez ikakva užitka, posve ravnodušno – eto što ljudi obično nazivaju ljubavlju ... (M. Houellebecq)
Stari majstori su zapravo razmišljali na ovaj način: kako je u prirodi, tako treba biti i u umjetnosti.
(Anonimni kartuzijanac, Tractatus de musica plana, 12. st.)
Zapravo, nema izvornije Ljepote od mudrosti koju kod nekoga zatječemo i volimo, čak i kada mu je lice ružno, te, uopće ne promatrajući njegov vanjski izgled, tražimo njegovu unutrašnju Ljepotu. No, ak to te ona ne dirne toliko da takvoga čovjeka nazoveš lijepim, ni sebe nećeš moći, gledajući u vlasitu nutrinu, smatrati lijepim. U takvom ćeš je držanju uzalud tražiti jer ćeš je tražiti u ružnome i nečistom. Stoga, ovi naši razgovori nisu namijenjeni svima, no sjeti ih se ako samoga sebe počneš smatrati lijepim. (Eneade, Plotin, III. st.)
Mašta nas često vodi u nepostojeći svijet,
ali bez nje ne idemo nikud. (Carl Sagan)
Vrlina je sklad, a to je zdravlje, i svako dobro, te božanstvo. Stoga su i sve stvari oblikovane prema skladu. (Pitagora, iz Život filozofa)
Onaj tko gleda prema van, sanja,
a onaj tko gleda prema unutra, budi se. (C. G. Jung)
Najveći treba da bude onaj koji može da bude najusamljeniji, najskriveniji i najdevijantniji; najveći treba da je čovjek s one strane dobra i zla, gospodar svojih vrlina, onaj što je prebogat voljom. (F. Nietzsche)
bglavac
edin.kecanovic
