"Možda je, mislio je, izvor svake umjetnosti, a možda i svakog duha, strah od smrti. Mi je se bojimo, užasavamo se prolaznosti, žalosno gledamo neprestano cvijeće kako vene i lišće kako pada te u  vlastitu srcu osjećamo izvjesnost da smo i mi prolazni i da ćemo uskoro svenuti." (H. Hesse, Narcis i Zlatousti)

Izvlačim iz apsurda tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. (Albert Camus)

Čovjek ima samo jednu misao: izmijeniti svoje misli. Bježi od nečega u užitak, ali bježanje je poput traženja na krivoj strani. Što onda tražimo? Ljubav? Oh, molim milost, poštedite me ... Bog? Još jedna utopija. Sanjamo o snu ... (F. Beigbeder)

Ljepota potječe iz područja spolnog uzbuđenja; ljubav prema ljepoti savršen je primjer osjećaja s inhibiranim ciljem. (Z. Freud, Civilizacija i njeni nezadovoljnici)

Besmrtnost je uzaludna; osim čovjeka, sva stvorenja su besmrtna jer ne znaju za smrt, božanska; užasno i neshvatljivo je biti svjestan besmrtnosti. (H.L.Borhes, Besmrtnik)

Najvažnije područje davanja nije područje materijalnih dobara, već je ono u specifično ljudskoj domeni. Što jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, od najskupocjenijeg što ima, ona daje od svog života. To ne znači nužno da ona žrtvuje svoj život za drugu osobu — već da joj daje od onoga što u njoj živi. Takvim davanjem od svog života ona obogaćuje drugu osobu, ona pospješuje životnost drugoga, pospješujući i vlastitu. Ona ne daje da bi primila; davanje je samo po sebi izuzetna radost. Ali, u davanju ona ne može a da je nešto ne oživi u drugoj osobi, i upravo to što je oživljeno reflektira se povratno na njoj. U istinskom davanju ona ne može a da ne primi ono što joj je uzvraćeno. Davanjem činimo i drugu osobu davaocem i oboje sudjelujemo u radosti onoga što je doživljeno. U činu davanja nešto je rođeno i obje osobe koje sudjeluju u tom činu zahvalne su za životnost koja je za njih rođena. Primijenjeno na ljubav, to znači: ljubav je moć koja proizvodi ljubav, impotencija je nesposobnost da se proizvede ljubav. (Erich Fromm: Umijeće ljubavi)

Ništa nije postojano, bilo javno ili osobno dobro; u vrtlogu se kovitlaju sudbine i ljudi i gradova ...( Lucije Anej Seneka)

Za stvar nijednu ne prijanja, u dobru se on ne raduje, u nevolji on ne tuguje: njega ja zovem mudracem ... ( Krishnamurti)

"Koliko bi očiju trebao imati čovjek da opazi sreću koja ga okružuje?" (William Shakespeare)

"U svijetu bez iluzija čovjek je stranac." (Albert Camus)

Život šteti izrazu samog života. Kad bih proživio neku veliku ljubav, nikad je ne bih mogao ispripovijedati. (Fernando Pessoa)