.....što mi želiš reći, dolazeći u moj san....naši životi su uvijek prolazili jedan pored drugog ne dotičući se....kao dvosmjerna cesta....i nikada se nisi pitao zašto je tako?....(tvoja hladna bešćutnost boljela je)....ili, možda jesi ali nisi mogao drukčije....bilo bi ti sada lakše da mogu naći opravdanje za tebe , ali neću i ne želim jer baš hoću da se sada mučiš.....tvoj dolazak znači da se mučiš.... osjećam to, znam.....moji snovi govore mi to....

.....dva put si došao od kad te nema....dva put, znam....želiš mi nešto reći....ali zar ne znaš...moje su uši zatvorene za tebe....moja dimenzija postojanja ne dopušta ti da mi se obratiš....

......i zato, pišem ti pismo koje želim da pročitaš....utiskujem ove usplahirene misli svoje duše na bijeli list papira...dođeš li i treći put....moraš pronaći način da te dobro razumijem.....moraš otvoriti vrata naših dimenzija....moraš jasno i glasno govoriti i nastojati da ti riječi dopru do mene.....znam, želiš da ti oprostim i želiš da shvatim......

......jednom, sresti ćemo se i naši putevi će se spojiti......možda će biti dovoljan treptaj u vječnosti da spoznamo da je sve što se događalo u našim životima bilo neminovno i da nije moglo biti drukčije nego tako.....učiteljica života imala je određene namjere i za mene i za tebe......

.......zbogom.................