Obraćam se plemenitom dzorku potaknut pročitanim jučer..

Nisam inače na nekoj frekvenciji s gđom Iridom, al u ovom slučaju se slažem s njom..

Riječ je o tom da nemamo pravo nametanja svojh principa drugima..

Ti ćeš na to reć, otkud ljudima pravo da ubijaju životinje..

e pa imaju ga!
ma koliko to tebi okrutno izgledalo..
zove se pravo slobodnog izbora..

mi ga kao individualizirana svijest i duša imamo (naravno da tu dolazi i odgovornost i zakon posljedica), a one ne..
u ovoj igri, životinje su tu da nas nauče..

preko svoje boli i patnje? Apsolutno..

kao što i ti vjerojatno nisi od početka svog života vegić nego si to postao kad su stvari za to sazrijele to isto moraš moći dopustiti i drugima..pa makar im i ne sazrijelo u ovom životu..to nije nešto radi čega bi ti (ili bio tko drugi) trebao razvijati unutarnje ogorčenje..!

Pročitao sam da Prijatelji životinja u zadnje vrijeme imaju problema i pitanje je daljnje budućnosti..
nije tu stvar samo recesije i siromaštva..to je samo na površini..
novac bi vam se zasigurno više otvarao da se djeluje više kroz ljubav, a manje kroz agresiju..

da su stvari IZNUTRA pravilnije postavljene..

jer dešava se da od silnog zapjenjenja čovjeku borba postane sama sebi smisao..i onda mu pritom sva sredstva postanu dopuštena..onda si malo pomalo stavlja aureolu nekog križara i onda se samo odjednom nađe u ulozi da boreći se protiv klaonica – kolje..
protiv silovanja, a siluje..

U tebi je iz aviona vidljiva prisutnost jako velike vezanosti za ideale i principe..
to je nešto što ti je zasigurno poznato iz Lazarevljevih knjiga (a primjetio sam da ti je interesantan)..
To je nešto za što i iz svog praktičnog iskustva mogu reći da je jedna od najtežih i najškakljivijih stvari koja nas ometa u duhovnom razvoju..

Jednostavno rečeno, princip, odnosno neki naš ideal nam zapravo postaje Bog..

u ovom slučaju, apsolutno vegetarijanstvo za sve..ili ništa..

e pa sve ovo pišem baš da doprinesem da ne bi bilo to – ništa..

Isto se dešava i jednoj korisnici ovdje koja nezgrapnim i, po mom ukusu, preumjetnim stavljanjem Boga na pijadestal ne shvaća da joj vremenom taj Bog postaje nešto apstraktno, praktički kao zlatno tele, a da se tog istog Boga koji se manifestira i kroz sve ono ljudsko, slabo, nesavršeno, jednostavno gnuša..
tu ga pak ne prepoznaje i time udaljava od biti stvari...

Bog nije princip kojem se klanja nego bezuvjetna ljubav iz koje je sve stvoreno..

I koju učimo (ponovo) živjeti, a ne filozofirati

Njegovo sjeme je u nama i treba ga kroz ljubav odgrnut i zalit. Do Boga se dolazi nekim unutarnjim putevima, za početak prihvaćanjem u srcu svega manifestiranog i toga da sve ima svoje zašto ma koliko to nama zbog doslovnog 3D shvaćanja djelovalo nerazumno..sve ide u etapama, i individualno i kolektivno..

A ne da se galami na van, čuvajte se Boga griješnici..!

Ta galama, to je zadnje što će neki prosvijetljeni čovjek napravit.

I htio bi tu reć da, tko ne voli nesavršenstvo, taj jednostavno ne zna voljet..!

Time se nesvjesno udaljuje od Boga koji jest savršenstvo bezuvjetne ljubavi..
Bezuvjetno znači bezuvjetno..Sve što jest kakvo god da jest..“Volim“ je stanje svijesti u kojem više nema ni sumnji ni konflikata..ni agresije prema van il prema unutra..Padaju iluzije koje su nam dotada bile kompas..

Kada netko ima tako jaku tu vezanost za ideale onda njegovo djelovanje ne ide kroz srce (makar on toga naravno nije svjestan)..

Zbog nečeg tako fiksiranog u stanju smo ući u konflikt sa cijelim svijetom..je li to put srca?
Samo manjim djelom, ali većinom ne...jer srce ne poznaje agresiju..

Budimo ljubav i djelujmo kroz ljubav..

nama kao fenjer, svi pravi avatari su tako činili..nije Isus išao od čovjeka do čovjeka i vuko ih za kragnu govoreći, ja sam sin Božji, ono što ja pričam je apsolutna istina i svi to morate istog časa prihvatit..

nego je ljubavlju strpljivo i suptilno sijao božansko sjeme okolo znajući da će ono proniknuti kad za to dođe vrijeme..

Zašto ne bi pisao i djelovao afirmativno o onom što osjećaš da je ispravno, a ostalo prepustio višim razinama i svakoj duši ponaosob..u onom u kojem se i kada se stvori plodno tlo proniknuće sjeme svjesnosti i empatije, bez brige..

kada radiš i djeluješ na silu onda samo remetiš taj proces i zapravo udaljavaš nekoga od tog do čeg bi unutarnjim osvještavanjem sam (i mora tako, zar ne) došao..
svakom evolucijski dođe ono što mu treba doći, ali njegovim tempom..
podizanjem nečije vibracije prestaje mu odgovarat dotadašnja hrana..

evo, bojim se i žao bi mi bilo da te se zbog ove vezanosti na neki način zaustavlja odozgo..a kad se pređe mjera i iscrpe svi lakši kamenčići koje ti odozgo bacaju pod kotače kako bi te nježno preusmjerili, onda slijede drastičnije mjere..pa zašto to doživjet ako možda nije potrebno..
predobar si čovjek, doista to mislim!

ali po meni, trenutno uhvaćen u tu iluziju da svijet mora izgledati onako kako ga ti zamišljaš da bi trebao biti..

nije i neće, sve se odvija spiralno..mrak mora biti prisutan da bi imali šta osvjetljavat..
i lekcije se najbolje uče onda kad su stvari najzapetljanije i najintenzivnije kako je sad recimo na Zemlji..

jer rajevi su za plandovanje, a dualni svijet je za učenje kroz iskustva raznih polariteta koja u konačnici dovode do katarze..

i ako to ne možemo prihvatiti na svojoj najdubljoj razini, mi smo ti koji (privremeno) gube igru..

to ne znači da ne treba djelovati u smjeru koji osjećamo da je ispravan..da, ali kako a da time ne remetimo prirodni put drugih?
E to doista jest prava vještina i umijeće življenja božanskih načela..

što smo više u srcu, jasniji nam je smjer..

mislim da fanatizam i odlučnost treba ipak ostaviti za osobnu samodisciplinu (jer pravog razvoja nema bez nje)..
ako takvim energijama bombardiramo druge samo si bezveze produbljujemo karmu duhovnih silovatelja umjesto da razvijamo prvenstveno sebe, podižemo svoju unutarnju razinu ljubavi i prihvaćanje svijeta kakav jest..

i drugima silom utiskivati svoj neki križ na čelo je zabluda toliko često viđena kroz povijest..ali nažalost i dalje neosvještena kod nas mnogih..
jednostavno, nemamo to pravo..

čak i da je o najvećoj i najuniverzalnijoj istini riječ, nemamo pravo s nametanjem..
nametanje bilo čega nekome, a da on to osobno nije svojim iskustvom provario, u temelju ruši sve te naše vrle spoznaje kao kule od karata..

kao što ni tebe nitko nije silom prekrstio neće nikad ni tebi biti dano da drugima to činiš..:-)

pozdrav od srca i svako dobro u radu i životu želim ;-)