Ono za što dakle dajem ruku u vatru je da nitko nikom ne bi trebao solit pamet zbog toga, a pogoto ne razvijati bilo koji oblik netrepeljivosti ili omalovažavanja.

Zapravo, svatko od nas to već u svom srcu zna.
Odnosno, da budem precizniji, trebao bi znati.

Meso il nemeso.

Ono što će (u praksi) možda zazvučat kao vjetar u leđa vegetarijanstvu je da bi se zaista prilikom izbora hrane trebalo vodit onom mišlju da to s čim se hraniš moraš bit sposoban i sam si dobavit. Ubrat.
Znam, mesnjaci će na to zaškrgutat zubima, ali nije to bezveze.

To bi trebala biti nit vodilja svakom ponaosob za ishranu koju će primjenjivati.
Što to znači? To znači da ako jedeš npr. zečetinu, logično bi bilo da si sposoban sam dobavit zeca. Naravno, ne govorim o hvatanju nego o lišavanju života istog.
Ako ga niste sposobni sami ubiti, zar Vam ta logika ne govori nešto bitno?

Npr. to da Vaša svijest, duša i srce više nisu na toj grubljoj razini ili frekvenciji za koju bi bilo sasvim prirodno ubacit zečetinu u kljun.
I koja bi Vam onda bila energetski povoljna za ishranu, u skladu s vašom trenutnom vibracijom i stupnjem empatije koji doista nosite u sebi.

Vrlo jednostavno, zar ne?
Srce je naš najbolji filtar svih vremena u ovom dualnom svijetu. Nikad nećemo imati boljeg od njega.

Ako možete ubit zeca bez da trepnete, onda je zečetina apsolutno ono što Vama u ovom trenutku pripada bez obzira koliko se neki bezmesnjaci zgražali pritom. Oni misle da se time doslovno nekog ubija i remeti svemir, što li? Metafizički gledano, zeko ide dalje i nijedno „ubojstvo“ nema toliku težinu koju bi oni htjeli apostrofirat. Sve je tu zbog naših lekcija. Transformacija energije iz oblika u oblik.
Pa i drage nam životinje.

Zekina bol jest ono što će netko izvuć kao lekciju empatije, kad za to dođe vrijeme.

Dakle vegići su u krivu zbog bijesa i agresije na „agresiju“ koju osjete. Razjasniće im se kad-tad.

Životinje tu na Zemlji jesu naši vjerni pratioci. To im je između ostalog i karmička uloga.
Hijerarhija u nivoima svijesti (denzitetima) jest činjenica.
To uključuje i, lekcija radi, biti na raspolaganju i dio hranidbenog lanca onima iznad.

(eh, da samo znamo tko se sve s nama ljudima pomalo hrani).

Evo, na pamet mi sad pada i predivna simbioza između indijanaca i bizona. Mislim da nije to bilo indijansko željeno razmišljanje, bizoni su tu u tom trenutku zaista bili tu zbog njih.

Također, zašto se neki ubijaju u mesini pa žive 100 godina, a drugima katalizira (nikad to nije pravi uzrok) pojavu raka i sl.

Zato što nije sve za svakog niti u svakom trenutku.
Općenito govoreći, čovjek-seljak il onaj koji puno dugotrajno fizički radi (pogotovo na zemlji i vezano uz nju) će jest gušću i težu hranu.

Nije baš prelogično da se oni koji 10 sati sjede za kompjuterom hrane identično.
Ili pak oni koji meditiraju i prakticiraju duhovne tehnike za što je potrebno biti što „lakši“.

Dakle da se vratim na izbor, problem je (ako je išta problem jel)  taj što su ljudi od silne civilizacije otupili pa nisu više u stanju sami energetski osjetit (niti pokušavaju) „svoju hranu“ nego po inerciji jedu ono što konzumiraju neki drugi.
I to drugi, koji se pri sastavljanju svojih menija uglavnom vode prolaznim gastronomskim užitkom.

A danas je gastronomija dosegla vrhunac svoje perverzije.
Ljudi jesu pritom kreativni, to je istina. Ali nije svaka kreativnost presmislena niti vodi u onom Božanskom smjeru na koji kad-tad evolucijom želimo nabasat.

Uostalom, inkvizitori il ratni zločinci mogu biti vrlo kreativni pri provođenju svojih zamisli, zar ne?

Zadovoljavanje svih tih čula jest ništa drugo nego zadovoljavanje čula. Onog privremenog tjelesnog koje nam dadoše da kroz njega izražavamo inspiraciju svog vječnog duha. Ne da nam to i takvo hranjenje bunara bez dna postane toliko važnom, da ne velim i jedinom svrhom.

Čula su samo naš alat. 
Analogija bi bila da imamo čekić kojeg svaki dan do besvjesti glancamo i premazujemo uljima.

Nije bezveze duševno najvertikalnija opcija najjednostavnija i ajmo reć, jednolična hrana, poput riže.
Općenito, svaka ritmičnost i ponavljanje zaustavlja koncentraciju na svijest i površinu i uvodi nas pomalo u taj trans ulaska u duboko, nesvjesno, bitno, u naše Božansko.

Ono što ujedinjuje mesnjake i bezmesnjake je dakle često prisutna podsvjesna vezanost za hranu.
Previše im je bitna, a na duhu se istinski malo radi.

Inače, zna se da su hrana i sex na suptilnoj razini jedno te isto. (mislim na onaj vulgaris-sex radi užitka).

I jednim i drugim se zapravo samo kompenzira i zapunja emocionalne rupe, želje i traume.

OK, je organska poljoprivreda. Dakako.
Da je sve po PS-u, jedino bi takva i postojala.
Ali postoje oni koji doista pretjeruju u tom izboru pa odbijaju konzumirat bilo šta bez prefiksa „eko“.

Ponavljam, VAŽNIJE je čistit svoj duh i dušu nego biti svakodnevno opterećen onim što će Vam ući u želudac. Ne se do besvijesti opterećivat s tim.

Vegetarijanstvo samo po sebi nje ni dobro ni loše. I što li se uopće može tako kvalificirat?
Nema dobrog i lošeg samo po sebi. To ne postoji, gledano iz pozicije Jednote iz koje je sve proizašlo.
Sve su to samo različite stanice na našim putevima, mi određujemo ono što mi osjećamo kao ispravno. Kao žudnju svoje duše. To je ono što je dobro za nas, u pojedinom trenutku.

Da li možda bezmesnjaci misle da su u svim svojim životima bili to isto? To bi zaista bilo tragikomično. Većina je i u ovom počela s ćevapima.

Dakle pustite s ljubavlju mesnjake da žive i sami odlučuju o svojim životima. Vi rješavajte svoje jer to što je netko vegetarijanac ne znači u spiritualnom smislu previše.
Ne znači da pritom ne može bit i ratni zločinac npr.
Ili obiteljski zlostavljač. Ima takvih ohoho, bez brige. Poprilično selektivna empatija, zar ne?

Ponavljam tezu da nema univerzalno ispravne prehrane. Sve je tu zbog nas, nama na izbor. I sve varijante su nam na raspolaganju da ih životima isprobavamo.

I čovjek na neki čudan i predivan način jest svejed.

No naravno, ne u onom smislu kojem bi htjeli mesnjaci, nego u smislu izbora.

Čovjek je beskrajno obdaren slobodnim izborom.

Hvala ti bože od srca na tom blagoslovu zaogrnutom prokletstvom :-)

Za kraj ipak moj osobni stav. Vegetarijanstvo jest po meni ipak jedan koračić ispred mesa. Manje zlo, ako hoćete (al vrlo uvjetno rečeno). Jer i tu je riječ o predatorstvu, nad biljnim svijetom dakako.

Poanta mi je da je sve samo etapa u evoluciji. Jer besplatna i BEZPATNA energija je svuda oko nas, samo ju treba znati ubrati. Kao što smo do sad brali salatu i zečeve.

I gle čuda, čovjek je i za to tehnički osposobljen. Ne govori li nam to nešto?

Korak po korak, etapa po etapa, sve u svoje vrijeme.

Živjeli i dobar tek braćo jedači!