http://www.jutarnji.hr/j2/clanak/art-2008,8,11,,129515.jl
Ta klasična leksikonska pitanja koja su se pojavljivala u spomenarima njegova doba, naročito onim engleskim, Proust je pronašao u spomenaru svoje prijateljice Antoinette, kćerke kasnijeg francuskog predsjednika Felixa Faurea. Ovaj upitnik pojavljuje se u najrazličitijim varijacijama po mnogim svjetskim časopisima i novinama, od Vanity Faira do naše Glorije, a Žižek je na njega odgovarao u Guardianu.
| Žižek se drugi put oženi0 2005. seksi Argentinkom  |
Nekoliko puta u životu kad sam se veselio nekom predstojećem događaju ili kad sam ga se sjećao - nikad u trenuku događanja.
• Čega se najviše bojite?
Da bih se mogao probuditi nakon smrti - zato želim da me iste sekunde spale.
• Kojoj se živućoj osobi najviše divite i zašto?
Jean-Bertrandu Aristideu, dva puta smijenjenom haićanskom predsjedniku. On je model onoga što se za ljude može učiniti čak i u najtežim situacijama.
• Koju crtu svoje ličnosti najviše prezirete?
Indiferentnost prema tuđim mukama.
• Što najviše prezirete kod drugih?
Njihovu ljigavu spremnost da mi ponude pomoć kad mi nije potrebna.
• Najneugodniji trenutak u životu?
Gol ispred žene prije ljubavnog čina.
• Osim posjeda, što je najskuplje što ste ikad kupili?
Novo njemačko izdanje sabranih Hegelovih djela.
• Što vam je najvrednije od onoga što posjedujete?
Pogledaj prethodni odgovor.
• Što vas deprimira?
Kad su glupi ljudi sretni.
• Što vam najviše smeta na vašem izgledu?
To što zbog njega izgledam kako izgledam.
• Što je vaša najmanje privlačna navika?
Apsurdno pretjerani tikovi koje izvodim s rukama dok govorim.
• Što biste odabrali za bal pod maskama?
Stavio bih si masku svoga lica tako da svi misle da to nisam ja nego netko tko se pravi da je ja.
• Što je vaš najjači zabranjeni užitak?
Gledanje neugodno patetičnih filmova poput “Moje pjesme, moji snovi”.
• Što dugujete roditeljima?
Nadam se ništa. Nisam potrošio ni sekunde na žalovanje nakon njihove smrti.
• Kome biste se najviše željeli ispričati i zašto?
Mojim sinovima jer nisam dovoljno dobar otac.
• Kako se osjećamo kad smo zaljubljeni?
Kao za vrijeme goleme nesreće, napadnuti monstruoznim parazitom, u permanentnom stanju urgencije koja uništava sva mala zadovoljstva.
• Što ili tko je najveća ljubav vašeg života?
Filozofija. Potajno mislim da stvarnost postoji samo zato da bismo je mogli analizirati.
• Vaš najdraži miris?
Priroda u odumiranju, poput drveta koje trune.
• Jeste li ikad rekli ‘Volim te’, a niste to mislili?
Čitavo vrijeme. Kad nekoga doista volim, to mogu pokazati samo agresivnim i neukusnim primjedbama.
• Koga najviše prezirete i zašto?
Liječnike koji asistiraju mučiteljima.
• Najgori posao koji ste ikad imali?
Predavanje. Mrzim studente, oni su (poput ostalih ljudi) uglavnom glupi i dosadni.
• Što je vaše najveće razočaranje?
Ono što Alain Badiou zove “opskurnom katastrofom” dvadesetog stoljeća: katastrofalna propast komunizma.
• Da možete izmijeniti svoju prošlost, što biste promijenili?
Svoje rođenje. Slažem se sa Sofoklom: najveća je sreća ne roditi se. No, ta šala ima nastavak, jako malom broju ljudi to je i uspjelo.
• Da se kao u vremeplovu može putovati unatrag, kamo biste krenuli?
U Njemačku početkom 19. stoljeća, na Hegelova predavanja na fakultetu.
• Kako se opuštate?
Uvijek i iznova slušajući Wagnera.
• Koliko često vodite ljubav?
To ovisi o tome što je za vas seks. Ako se to odnosi na uobičajeno masturbiranje sa živim partnerom, to nastojim izbjeći po svaku cijenu.
• Kad ste bili najbiliži smrti?
Kad sam imao blagi infarkt. Počeo sam mrziti svoje tijelo: odbijalo je izvršavati svoju dužnost i slijepo me slušati.
• Koja bi jednostavna stvar mogla poboljštati kvalitetu vašeg života?
Da izbjegnem senilnost.
• Što smatrate svojim najvećim postignućem?
Poglavlja u kojima razvijam, po mom mišljenju, dobru interpretaciju Hegela.
• Koja je najvažnija lekcija koju vas je život naučio?
Da je život glupa, besmislena stvar koja te ništa ne može naučiti.
• Odajte nam tajnu.
Komunizam će pobijediti.
| Knjiga za filozofe i filmofile U kratkom predahu između brojnih filmskih festivala, oni u apstinentskoj krizi mogu se utješiti čitanjem “Pervertitovog vodiča kroz film” Slavoja Žižeka  Hollywood romantično doživljava povijest koja je za njega samo grandiozna kulisa za ljubić. Ratovi i revolucije, seobe i nestanci civilizacija događaju se zato da bi momak upoznao djevojku, da bi ona shvatila tko je njezina prava ljubav, da bi ljubav preživjela i da bi na kraju završili pred oltarom. U kritici povijesnog spektakla “Pearl Harbor” (s Benom Affleckom, Kate Beckinsale i Joshom Hartnettom) neki je američki recenzent napisao da prema filmu ispada kako su japanski militaristi poveli opsežnu zračno-pomorsku operaciju kako bi razbili jedan ljubavni trokut. Ukratko, kako bi potaknuli “produkciju para”, što je po Slavoju Žižeku ključni sastojak hollywoodske ideologije. U “Pervertitovu vodiču kroz film”, zbirci filmskih tekstova, Žižek piše kako je u Hollywoodu i Oktobarska revolucija OK ako služi “produkciji para”.Žižek se pita je li u Cameronovu “Titanicu” doista riječ o katastrofi broda koji je udario u ledenu santu. “Valja obratiti pažnju na točan trenutak katastrofe: ona se javlja kada se dvoje mladih ljubavnika, nakon konzumiranja svoje ljubavne veze , vraća na brodsku palubu. To još nije sve: da je to sve, katastrofa bi jednostavno bila kazna sudbine za dvostruki prijestup (nelegitiman seksualni čin; kršenje klasnih razlika). Ono što je još važnije jest kad Kate na palubi strastveno svom ljubavniku kaže da će, kad brod stigne u New York, otići s njim i radije živjeti siromašno sa svojom pravom ljubavi nego lažnim korumpiranim životom među bogatima; u tom trenutku brod udara u ledenu santu kako bi spriječio ono što bi nedvojbeno bila prava katastrofa, naime, život para u New Yorku... gdje bi uskoro bijeda svakodnevnog života uništila njihovu ljubav. Katastrofa se stoga javlja kako bi spasila njihovu ljubav, kako bi održala iluziju da su živjeli ‘sretno do kraja života’ “Pervertitov vodič kroz film“ pun je ludih teorija, ozbiljnih teorija, sveobuhvatnih teorija, teorija koje svojom težinom slamaju filmove. One na neki način poništavaju predmet svog interesa. Film je dobar onoliko koliko je dobra teorija koja se na njega može navući. Ili suprotno, ni najbolji film nije važan ako ne može poslužiti kao adekvatni nosač teorijske interpretacije. Naravno, to filmu oduzima autonomiju umjetničkog djela. No, čini se, to je slučaj samo kod pojedinih filmova . S Von Trierovim “Lomeći valove” ili Hitchcockom stvari su drukčije. Kulinarski kritičar iz crtića “Juhu -hu“ kaže da se kritičari moraju suočiti s gorkom istinom “da je u širem kontekstu prosječan komad smeća vjerojatno važniji od naše kritike koja ga opisuje kao smeće“. To je samokritika koja, u suštini, negira komen-tiranje djela. Ali evo jedne paralele. Ako Žižeka shvatimo kao “kritičara“, jer dobra kritika jest interpretacija, onda se u njegovim tumačenjima filmova, u njegovim “kritikama“ može uživati koliko i u najboljim filmovima. Zapravo, najbolji filmovi s njima stvaraju višak vrijednosti. (Dragan Jurak) |
bglavac
irida
