Sartre......je rekao da izbjegava ljude jer ga ovi žele klasificirati,svrstati u neku svoju ladicu.
Sad kako bi rekao Mujo to bi bilo samo djelomično /da mu psihijatar izvadi jedno oko on bi vidio djelomično/,ali postoji mogučnost da ga klasificira neko iz pogrebnog.A taj ne radi djelomično nego potpuno što mu i spada u opis zvanja.On to radi po propisu/propisno.
Šta ako bih ja studirao pravo i samim time namjeravao nepravdu....ono što ču suzbijati naknadno.Šta ako je tako?To bi značilo da nikada ni jedan političar neče riješiti problem jer bi morao namjeravati poništavanje svoje funkcije.To nikome ne pada na pamet jer uostalom društvo bira onoga koji če najbolje obnašati funkciju.Možda se desi da ovaj pokuša neke zaokrete ka autodestrukciji,ali to onda biva prepoznato kao izdaja onih koji su ga birali pa on može praviti samo minimalne pomake.
Jedan ekonomist je nedavno rekao da postoji tendencija da se sve svede na brojke,ali da nema šanse jer čovijek nije brojka.Nije konstanta i tu nema pomoči sve dok se ne riješi enigma čovijeka.
Kako to riješiti.Meni se čini da to nije društvena znanost.Politika tu neče da mi pomogne....prije mi to miriše na ono što Kastaneda kaže o ukidanju svega što je socijalno prihvatljivo.
To znači da bi Ničeove tablice i Sartreove ladice trebalo razbiti?