“Postoji grupa zaraznih bolesti koja se zove dječje bolesti. U narodnoj mudrosti kaže se kad je nešto lagano ‘Ah, to mu dođe kao dječja bolest’ zato što te dječje infektivne bolesti imaju specifične značajke koje nisu karakteristične za zarazne bolesti odraslih. Zarazne bolesti dječje populacije postoje kako bi se imunološki sustav djeteta izvježbao. Naravno, djeca imaju različit imunološki sustav i otpornost. Imate djecu koja su normalna, dobro uhranjena, a tu je i onaj dio djece koji boluje od nekih kroničnih bolesti kao što su primjerice šećer, srčano ili bubrežno oboljenje – e, ta će djeca biti ugrožena svakom bolešću što svakako ne znači da će umrijeti od morbila danas. To su smiješne stvari!”, kaže.

“Radila sam u žarištima epidemije i gledala što se radi, bila sam u Sjevernoj Africi te povremeno odlazila u Sudan, no ovdje govorimo o Europi. Naša djeca su uglavnom uhranjena i dobrog stanja. Manipulira se s dvama različitim terminima, a to su vakcinacija i imunizacija. Kako se vrši cijepljenje? Zašto se daju kokteli? Gdje vas u prirodi može napasti toliko bolesti odjednom? Mi se u okolišu možemo zaraziti samo dišnim putem, a ovdje se virus daje supkutano. Organizam se jednako ne bori s bolešću izazvanom respiratorno i krvlju.” “Također”, nastavlja dr. Nada Jurinčić, “nitko ne spominje posljedice aluminija koji je sastavni dio cjepiva te se, jer se daje pod kožu, ne može izlučiti iz tijela.”

“Tijelo se prema aluminiju ponaša kao prema stranom tijelu, njega fagociti progutaju i nose ga u sebi. Takav fagocit imunološki sustav ne prepoznaje kao normalan. Teški metali mogu biti preduvjet za autoimunu bolest. Uzrokuje se degeneracija neurološkog sustava koji počinje razarati vlastiti organizam. Govorim o bolestima kao što su multipla skleroza, Parkinsova bolest, reumatski artritis… Ovo je priča koju kolege iz pedijatrijske udruge ne žele načeti međusobno. Ja ne mogu ostati ravnodušna. Nitko nema pravo unijeti u tuđe tijelo ništa protiv njegove volje, jer bi u suprotnom to značilo da smo robovi.”

Dječja bolest treba doći u toj dobi, naglašava, a cjepiva, smatra, upravo otvaraju opciju da se te bolest javlja u odrasloj dobi kad je daleko teža. To što procijepljeni Dubrovnik nema epidemiju morbila ide u prilog ranije objašnjenom. Naime, kad bi bolest došla u prirodnom obliku te se vakcinacija izvršila u periodu kad je i vrijeme morbila, jer svaka bolest koja je zarazna ima svoj ciklus u prirodi, djeca bi dobila malu količinu virusa, ali bi svaki od njih i ojačao imunitet. “Kad dođe ciklički porast koncentracije virusa u prirodi, djeca koja su u grupicama (vrtići ili škole) trebala bi nositi maskice kao što to rade Kinezi. Netko bi imao morbile koje ne bi ni primijetio, dok bi drugi imao one subkliničke – možda bi imao jedan do dva dana temperaturu, dakle bilo bi različitih slučajeva, ali bi se dogodio trajni imunitet populacije.”, zaključuje.

Svakom roditelju dr. Nada Jurinčić preporučila bi da traže od liječnika odgovore na navedena pitanja i tek onda donesu vlastitu odluku jer “u svijetu imamo epidemiju autizma. Praktički svako četvrto dijete u SAD-u ima neki oblik autizma. Ja osobno ne mogu tvrditi da je uzrok cjepivo, ali ni oni ne mogu tvrditi da nije!.”

Izvor: nportal.hr

Prenijeto sa : Transformacija svijesti