Upravo traje izložba pod nazivom “Osam trenutaka koji su promijenili svijet”. Za izložbu su prikupili 120 ikoničkih predmeta dizajna nastalih u rasponu posljednjih 150 godina, koje su napravili autori koji su svaki na svoj način oblikovali razdoblje u kojemu su živjeli. Zbog prostora, predmeti su raspoređeni u neformalnom postavu, no to izložbi samo daje dodatni šarm.

Kristalna palača

Projekt centra za vodene sportove  Zahe Hadid za londonske Olimpijske igre 2012.

Prvi Sonyjev walkman iz 1979.

Zagrada ispred svog vremena, Kuća stakla Pierrea Chareaua iz tridesetih

Vrč za vino Christophera Dressera iz 1879., staklo i srebro

Stolna lampa Wilhelma Wagenfelda iz 1923., studenta glasovite škole iz Dessaua

Detalj tokijskog olimpijskog stadiona napravljenog 1964.

Počelo je u Londonu

Stvaraju se sasvim novi oblici. Dizajneri traže novi jezik za predmete koji su napravljeni mašinama. Traži se, primjerice, novi vizualni oblik za parnu lokomotivu, koja do tada nije postojala. Dizajn, je, dakle, posao kojemu se pristupa s velikom odgovornošću. Onodobni je London razvio i uzorak urbanog rasta i socijalnih institucija. Paxton je prvi arhitekt, a Christopher Dresser prvi dizajner koji je prigrlio mogućnosti industrijskog dizajna. Secesijski se Beč iz 1908. promatra kroz namještaj Kolomana Mosera i Josefa Hoffmana te arhitekturu Otta Wagnera i Adolfa Loosa, oca modernizma, a Dessau 1928. kroz radove Waltera Gropiusa, Marcela Breuera i Miesa van de Rohea.

U Parizu 1931. godine žive i Le Corbusier i Picasso. Iako je poznatiji kao arhitekt, Le Corbusier je bio i talentirani umjetnik i kipar. Njegovi arhitektonski projekti nastaju pod geslom “strojevi za život”, a u njima nalazi veliko estetsko, ali i emocionalno zadovoljstvo.

Stroj za život

U to vrijeme nastaje slavna Le Corbusierova Vila Savoia. Paradoks je, pokazuje izložba, da se Le Corbusier zalaže za masovnu produkciju, a njegove kuće to nisu nikada: u njima nailazimo na ručno rađene, unikatne detalje. Tek je Jean Prouve, koji dolazi neposredno nakon njega, teoriju o masovnoj produkciji pretvorio u praksu. Pojavljuju se i dva značajna ženska imena: Charlotte Perriand te Eileen Gray, koja je u novije vrijeme otkrivena kao jedna od najvažnijih dizajnerica i arhitektica svog vremena. U Francuskoj tada u Citroënu radi dizajner Pierre-Jules Boulanger, koji fascinira svojom istovremeno minimalističkom klasikom i robusnošću.

Ipak, u to vrijeme ni dizajn nije mogao pobjeći od ispolitiziranosti koja je pratila sve segmente života. U poslijeratnom Los Angelesu, koji je sljedeći grad na izložbi, politika se izbjegava. L.A. 1949. godine simbol je boljeg života, privlačan je kao spoj klime, otvorenih prostora i automobila, teza je autora izložbe. U definiciji poslijeratnog američkog sna na polju dizajna najviše je pridonijela suradnja bračnog para Charlesa i Ray Eames. Njihov dizajn specifičan je i po tome da slavi ljepotu svakidašnjih objekata, jednako kao i onih skupih. Kuća u kojoj su oni živjeli smatra se jednom od ikona dizajna 20. stoljeća.

Na naslovnici priloga koji obrađuje tezu o Milanu kao centru zbivanja prijelomne 1957. godine nalazi se model odjeven u odjeću Fabiani, kako pozira ispred Pirellijeva nebodera Gioa Pontija, slikara, arhitekta i pjesnika. Neboder se smatra prvim “pravim” europskim neboderom, a imao je simboličku ulogu modernističke ikone. U poglavlju koje govori o “dolce viti” na talijanski način nalazi se i slavna Olivettica, stroj za pisanje Ettorea Sottsassa, te stolica na napuhavanje Blow up, koju potpisuje nekoliko dizajnera, stroj za šivanje Marcella Nizzolija, i, naravno Vespa.

Tokio je pak osamdesetih promijenio kulturni i ekonomski pejsaž svijeta, a osnovna je dizajnerska linija na tragu “kontradikcija između osjetljive ljepote tradicionalne japanske estetike i barbarske ružnoće poslijeratnog dizajna”.

Dizajn i kvaliteta života
“Jesmo li preskeptični za pravi dizajn”, pitanje je koje prati dio izložbe posvećen Londonu 2008., koji među ostalim donosi industrijski proizvedene Lotus stolice Jaspera Morrisona, uz odijela Paula Smitha, novi Mini Cooper, reinterpretaciju modela iz 60-ih kojeg u novoj liniji potpisuje Frank Stevenson, novu tipografiju slova za Kate Moss dizajnera Petera Savillea, te novi centar  za Olimpijske igre u Londonu 2012. Zahe Hadid.

Svi smo mi proizvodi svog vremena, a dizajn je kroz povijest bio itekako važan za kvalitetu života, pokazuje se na londonskoj izložbi napravljenoj u suradnji s istanbulskim Muzejom dizajna.

Modna fotografija snimljena u Milanu 1961. godine, neposredno nakon što je sagrađen prvi europski pravi neboder Gia Pontija, zgrada koja je obilježila talijanski modernizam