Da je samo htjela,
rekao je,
mogao ju je voljeti
kako je,
možda, uvijek željela
i kako nakon njega
neće nikada željeti.
Da je samo znala,
šapnuo je,
dok je čekao;
vjetre prijatelju
ljubav se tek jednom rađa
u bajci staroj
ptica-vjesnik zaspala,
a mala strijela
tek jednom pogađa.
I ne bi bilo kraja
prije početka,
i ne bi mirisna trava
valovito povijala
u uzaludnom čekanju
na dva tijela
da odigraju večnu igru
traženja, odlazaka i zaborava.
("Tragovi i mijene", Slavomir Cune Miljević)