Lepota je kao cvet, koji procveta i brzo uvene. (italijanska)
Šta sve žena ne čini da bi bila lepa. Počevši od kose. Šiša se, pušta kosu, ponovo šiša, vezuje vrpcama, šnalama, krasi je cvetom. Pakuje u razne pakunge; žumacetom maže, kvascem u jogurtu, pere je raznoraznim šamponima, ispira koprivom, farba kanom, farba pramenove u raznim nijansama, kovrdža je, pegla, produžuje, fenira,..
Na lice ne zna šta sve nije stavila da bi izgledala sveža, mladalačkog izgleda.
Muči se i pod nožem; operiše nos, podbradak, zateže lice, usne povećava, uši smanjuje, u oči kaplje suzice da joj se svetle, na trepavice trajnu stavlja, čupa se pincetom, voskom, trpi bolove....i sve zbog toga da bi bila lepa.
Kome? Sebi da kada se pogleda u ogledalo bude zadovoljna. Zbog koga? Zbog njih, zbog kolegica na poslu, zbog ulice da skrene pogled na sebe.
Od nekada je tako.
Kleopatra se je kupala u magarećem mleku, mađarska grofica Elizabeta Bathary mazala se krvlju od devica, na dvorovima dame stavljale perike i imale iglu da se počešu jer su bile pune ušiju, imale visoke čipkaste kragne da im se ne vidi prljav vrat :) polivale na sebe parfem da se ne oseti smrad, stiskale se u steznike i padale u nesvest...
Zašto toliko žena posvećuje pažnje svojoj lepoti? Prisiljena je na to. Jer danas se ceni uglavnom lepota, zgodnoća, mladost. Pa i one koje govore ili predaju o lepoti duše i srčne kulture i one su našminkane, nafrizirane, obučene po poslednjoj modi.
Ko je kriv? Žena! Zbog zavisti, ljubomore na drugu ženu mlađu, a zaboravi da je i ona to nekada bila, pa pobeđuje prirodu i biologiju na silu, muči sebe u teretanama, kod kozmetičara, frizera i onda kada joj se ne ide, a eto ide na neko slavlje, pa da ne bi bila nenafrizirana.
Bilo kako bilo, muškarci i pored sve lepote, mladosti koja im se nudi i u poznim godinama vole ipak skromnu jednostavnu ženu.
Juče ovako:
Sutra tako:
Nekad ovako:
Sutra:
Kako god, lepota nije važna, važna je Ljubav. Naći srodnu dušu treba da je prioritet za odnos dvoje, pa bili oboje apolonske lepote ili manje lepi, ili jedan od njih lep a drugi manje. Onda sreća ne izostane. Onda se i razume i oprašta na svim poljima, ako dođe do toga da se oprostiti treba.