Osim shvacanja da su otmice realan fenomen, nešto što se stvarno dogodilo i što je autenticno, postoje i drugacija uvjerenja. Jedno takvo shvacanje je ono Dr. S. Greera - voditelja Disclosure projekta za pokretanje svjedocenja u Americkom kongresu o predmetu NLO/CE - prema kojemu je u sam fenomen ukljucena"enormna kolicina

dezinformiranja". Prema njemu, otmice bi bile dio tzv. "black-ops" operacija pokrenutih od strane vrlo tajne skupine mocnih ljudi i radilo bi se o sofisticiranoj prijevari u svrhu "psihološkog ratovanja" kako bi se izvanzemaljsku prisutnost prikazalo prijetnjom covjecanstvu. Prema Greeru, razvijene su i primjenjivane napredne tehnologije za

kontrolu uma (moždanih funkcija) putem posebno konstruiranih elektromagnetskih prenosivih uredaja (O tome mu je navodno ispricao neki bivši obavještajac, sudionik Disclosure projekta. Zanimljivo je da je slicne izjave davao bivši americki obavještajac

C. B. Scott-Jones prema kojemu postoji veza izmedu NLO-a i elektromagnetskih tehnologija za kontroliranje uma razvijenih, navodno, u tajnim vojno obavještajnim projektima. On se takoder zalaže da se o tim pitanjima održe otvorena saslušanja u

Americkom kongresu). Valja naglasiti da Dr. S. Greer nije uvijek zastupao ovakvo stajalište o fenomenu otmica.

On je takoder dopuštao mogucnost neugodnih iskustava koja bi proizašla iz susreta s "izvanzemaljskim" inteligentnim bicima. To je vidljivo iz jednog njegovog ranijeg izlaganja o navodnom slucaju otmice jednog visokog svjetskog dužnosnika iz 1989.

godine. Naravno, Dr. Mack se nije slagao s gledištem CSETI-ja (Greerove skupine) o naravi fenomena otmica. Osjecao je da postoji kulturološki uvjetovano pogrešno shvacanje, percepcija, da sva iskustva kako bi bila korisna i prosvjetljujuca moraju biti ugodna.

Isticao je da traume, koliko god bile neugodne, mogu ubrzati razvoj i da traumaticne vidove iskustva bliskih susreta vidi u tom kontekstu : da ti posjetitelji izazivaju šok iako im namjere mogu biti dobre (S tim Mackovim gledištem ne bi se složili neki istraživaci koji priznaju realnost fenomena otmica, ali ga doživljavaju kao prijetnju. Medu takvim istraživacima možda se najviše istice itoricar David Jacobs). Dr. Mack priznaje da neki ljudi cine napore kako bi sugerirali da susreti s "došljacima" mogu biti korisni, no osjecao je da je takoder istina da su ti susreti traumaticni, da imaju traumaticni aspekt, i da ih se

može uciniti manje traumaticnima ako bi se zapadnjacka kultura prilagodila prihvacajuci ta iskustva (iskustva otmica) kao realna.

Dr. Mack spominje slucajeve koje ne bi bilo lako objasniti u kontekstu Greerove paradigme o tajnim operacijama. Naime, radi se o slucajevima kod kojih bi nezavisni promatrac (npr. susjed) ili više nezavisnih promatraca izvijestili o pojavi NLO-a blizu kuce

ili vozila u kojem se nalazila osoba, a ta osoba kasnije isprica o svom iskustvu otmice vezanom upravo uz taj NLO. Ona pritom ne bi znala da je bilo nezavisnih promatraca njenog slucaja (Zanimljivo je, prema Macku, da se dogadaju i slucajevi kad je osoba fizicki prisutna, nije nestala, a ipak doživi takvo ili slicno iskustvo). Krajem 1980-tih Budd

Hopkins je istraživao slucaj koji se dogodio u New Yorku, kada je jedna žena bila transportirana kroz prozor svog stana. Izvan zgrade, nekoliko ocevidaca vidjelo je NLO, bica, te ženu kako s bicima ulazi u NLO, a nakon toga NLO kako odlazi u East River. Ocevici su potvrdili ono što je Hopkins otkrio hipnotickom regresijom kod žene.