Sredinom 1990, kad je napisao svoju prvu knjigu o fenomenu ("Otmica"), Dr. Mack je naišao na mješovite reakcije. Tada je imao dojam da sve više ljudi, posebno strucnjaka za mentalno zdravlje, uvida autenticnost fenomena. Primijetio je da naucnici koji

zastupaju mehanicisticku paradigmu jednostavno kažu da takvi fenomeni - koji se ne ponašaju po zakonitostima koje oni razumiju ili ne spadaju u empirijski radni okvir u kojem oni znaju raditi - ne postoje, da nisu moguci. Ti ljudi jednostavno zatvaraju oci

pred necim što nisu spremni pokušati objasniti i što ne razumiju. Potpuno to negiraju i ne vide da tu postoji zagonetka, misterija, ili, kako kaže jedan od pionira ufologije Dr. Allen Hynek, da niz podataka ukazuje na jedan aspekt ili podrucje prirodnog svijeta koje nauka

još nije istražila. Nakon publiciranja Mackove knjige "Otmica", jedan od dekana Harvardske medicinske škole sazvao je komisiju koja je trebala istražiti Mackov rad na slucajevima fenomena otmica. Dekan, inace Mackov prijatelj i kolega, rekao mu je da ne bi upao u nevolje da

nije u svojoj knjizi sugerirao kako bi njegova otkrica mogla zahtijevati promjenu u našem nacinu gledanja na realnost umjesto da je rekao (napisao) kako je našao novi psihijatrijski sindrom coji uzrok još nije ustanovljen (Zanimljivo je u tom kontekstu spomenuti da je na Harvardu nedavno skupina istraživaca pod vodstvom R. McNallyja

istražila fiziološke reakcije, kod manje skupine ispitanika s kojima je radio Dr. Mack, uslijed prisjecanja na traumaticna iskustva kod otmica. Prema tim istraživacima radilo bi se o fiktivnim dogadajima (njihova interpretacija dobivenih rezultata), a reakcije kod ispitanika bile bi uvjetovane njihovim uvjerenjem da su bili oteti od neobicnih bica).

Nakon 14-mjesecne istrage komisija je odustala poduzeti bilo što protiv daljnjeg Mackovog rada u tom podrucju. U izjavi je stajalo da je dekan potvrdio Mackovu akademsku slobodu da proucava ono što želi. Štoviše, jedna od preporuka te komisije bila je da ukljuci više kolega u svoj rad. Uz tu podršku u okviru programa PEER (Program za istraživanje izvanrednih iskustava) okupio je multidisciplinarnu grupu za proucavanje "anomalnih" pojava. Prvi sastanak te grupe održan je na Sveucilištu Harvard, 10. i 11.travnja, 1999. godine. Na sastanku se raspravljalo o izazovima istraživanja fenomena otmica i drugih "anomalnih" pojava (posebno NDE-a).

Discipline koje su sudionici (sa i izvan Harvarda) predstavljali bile su : astrofizika, opticka fizika, neurofiziologija, psihijatrija, psihologija, istorija nauke, istorija psihologije, antropologija, filozofija i teologija.

Treba spomenuti da je još ranije, u lipnju, 1992. godine, na Masachussetts Institute of Technology (M.I.T.) bila održana multidisciplinarna konferencija o fenomenu otmica na kojoj je sudjelovalo 12 ispitanika. Takoder treba spomenuti da je jedan od Mackovih osobnih prijatelja, još od djetinjstva, bio Thomas Kuhn, poznati filozof nauka koji je napisao knjigu "Struktura naucnih revolucija" koja je postala standardnom uvodnom literaturom u gotovo svakom kolegiju iz povijesti i filozofije nauke (U knjizi se Kuhn bavi

paradigmama u nauci). Mack kaže da ga je Kuhn savjetovao da u svom istraživanju "anomalnog" fenomena otmica pazi na logicko-jezicne zamke, kako ga ljudi ne bi pogrešno shvatili. Takoder ga je savjetovao da zabilježi što su ti ljudi osjecali i govorili i da se ne brine puno oko toga hoce li njegov rad zadovoljiti konvencionalni naucni

establišment ili ne, jer da je u zapadnjackoj kulturi, nauka postala novom vrstom religije. Prema Willu Buechéu, u Mackovom timu su ustanovili da je kulturološki otpor prema radu PEER-a velik. Takoder, Dr. Mack je prošle (2003) godine pisao o filozofiji nauke, što je

trebalo rezultirati novom knjigom o kulturološkom otporu prema informaciji koja bi "mogla poboljšati stanje u svijetu".

Na jednoj konferenciji transpersonalnih psihologa održanoj u Pragu 1992. godine, Dr. Macku je bilo postavljeno pitanje da li ga je vlada pokušala zaustaviti u njegovom radu. Odgovorio je da nije baš upoznat oko pitanja vladine ukljucenosti u fenomen NLO-a. Medutim, došao je do zakljucka da (americka) vlada raspolaže materijalima o fenomenu

NLO-a i da to prikrivaju i opovrgavaju. Takoder, da mu nisu osobno prilazili. Rekao je da je bio konzultant u filmu "Uljezi" ("Intruders") u kojem je glavni lik psihijatar koji se bavi fenomenom otmica. Vladini ljudi s visoke razine pristupaju psihijatru i pokušavaju ga korumpirati kako bi sudjelovao u prikrivanju istine o fenomenu. Psihijatar ne pristaje na to. Mack kaže da ni Hopkinsa, ni Jacobsa ni njega osobno nije kontaktirao nitko iz vlade. Dodao je kako ne misli da bi vladini ljudi znali što bi s njima radili da su im pristupili.