Vecina naucnika koji su potencijalno zainteresirani za predmet NLO/CE ustrucava se otvoreno baviti tim predmetom zbog službenog prijezirnog stava prema njemu od strane konvencionalnih naucnih autoriteta kao i zbog straha da ih se ne bi povezivalo s

ufo-kultistima, ili pak ne žele dovoditi u pitanje svoju reputaciju, karijeru i financijsku potporu svojih (konvencionalnih) istraživanja. To se posebno može reci za astronome (u kontekstu opažanja NLO-a), s casnim izuzecima poput renomiranog astrofizicara

Petera Sturrocka sa Stanforda koji je pokrenuo prvu ozbiljnu naucnu reviziju zakljucaka Condon Reporta. Medutim, postoje i dublji razlozi. Tokom približno dva stoljeca postojala je i prevladavala škola mišljenja koja je težila da iskljuci ideju da zemaljske pojave. Dogadaji na našoj

planeti mogu imati uzroke koji nisu s ovoga svijeta i/ili su vanzemaljski. U nauci kakva se razvijala tokom ta dva stoljeca, bili su iskljuceni entiteti, agensi i bica cije postojanje (i vjerovanje u njihovo postojanje) je bilo sastavni dio antickih svjetonazora odnosno

paradigmi. Te entitete nazivalo se "bogovima" i drugim nazivima.

Autori iz grupe COMETA, koji su 1999. godine, u Francuskoj objavili svoju studiju o predmetu NLO/CE, smatraju da je u osnovi zaziranja konvencionalne nauke od tog predmeta gledište (i bojazan) da bi uvodenje nepoznatih inteligencija, entiteta u oblicima drugacijima od tradicionalnih (sada ne više kao "bogova" vec "vanzemaljaca") bilo

kontraproduktivno i neuskladivo s tom i takvom naukom. Kulturne elite zapadnjackih društava promicu ideju da je covjek gospodar planete Zemlje i neposrednog svemirskog prostora oko nje, te da je najbolji proizvod evolucije (ili kreacije) u ovome dijelu Galaksije, ako ne u citavom poznatom nam svemiru i da sam ostaje kontrolor vlastite

sudbine (U najekstremnijem obliku tog svjetonazora nema mjesta ni vrhovnom Bogu, a kamoli višim oblicima inteligencije. Pristalice takvog svjetonazora "ispraznili" su svemir od inteligentnog života s izuzetkom covjeka). Razni americki filozofi, prvenstveno Michael Zimmerman (Mackov prijatelj, suradnik i covjek kojega je Dr. Mack cesto citirao u

tom kontekstu) oznacili su takav koncept izrazom "antropocentricni humanizam" ili "antropocentricni racionalizam" (Dr. Mack je još koristio izraz "antropocentricni materijalizam"). Priznati da postoje inteligencije koje su nam superiorne i koje mogu utjecati na zbivanja na Zemlji, na naše poslove, a da mi tu ništa ne možemo, mnogima,

a posebno onima koji su u poziciji moci i ugleda, zastrašujuce je i neprihvatljivo, jer bi priznajuci to uzrokovali kolaps antropocentricne paradigme koja je u osnovi sadašnjih struktura moci i svjetskog poretka koji se na njima temelji. Štoviše, u nekim disciplinama, poput fizike, autoriteti bi bili suoceni sa naukom koja je mnogo nadmocnija

našoj. Naši vlastiti sadašnji koncepti doslovno bi se cinili infantilnima što bi imalo posljedice na naucne elite i koncenzus-realnost. Do takvog zakljucka došlo se i u Brookings Reportu, opsežnoj multidisciplinarnoj studiji iz 1961. godine, koju je Brookings Institut pripremio za NASA-u, a koja se bavi implikacijama miroljubivih aktivnosti u svemiru na ljudski život. Naime, u jednoj napomeni kaže se da ako bi bila otkrivena superinteligencija posljedice tog otkrica bile bi sasvim nepredvidive. Kaže se kako je moguce da ako je inteligencija tih bica dovoljno superiorna našoj da bi ona izabrala da imaju malo ili nikakve kontakte s nama. Takoder, da se spekuliralo da bi od svih skupina,

naucnici i inženjeri mogli biti najviše "devastirani" otkricem relativno superiornih bica, buduci da su te profesije najizravnije vezane uz upravljanje prirodom, prije nego razumijevanjem i izražavanjem covjeka ("humanisticke" discipline i umjetnost). Napredno razumijevanje prirode moglo bi, prema Brookings Reportu, potkopati sve naše teorije.