Kalendar događanja

Član sara

Upisao:

sara

OBJAVLJENO:

PROČITANO

342

PUTA

OD 14.01.2018.

S V J E D O Č A N S T V O V

S V J E D O Č A N S T V O  V
Dr. Gloria Polo S V J E D O Č A N S T V O Od iluzije k Istini Stajala sam pred vratima raja i pakla

Ne vrijeđaj Ime Božje

Kada su mi iznosili predbacivanja glede druge zapovijedi, vidjela sam sasvim jasno, kako sam još kao dijete na žalostan način naučila da je laž izvrsno sredstvo da izbjegnem kaznama svoje majke, koje su nekad mogle biti veoma stroge i tvrde. I tako sam ja započela hodati svojim putem u društvu s ocem laži, Sotonom. Tako je on postao moj suputnik. Postala sam velika lažljivica. I napredovala sam u tom "umijeću laži".Postajala sam sve savršenija. I u mjeri, kako su moji grijesi postajali uvijek veći i teži, rasle su i moje laži i postajale su uvijek veće i bestidnije.

Htjela sam izgleda dokazati do kojeg majstorstva mogu narasti toj disciplini laži. Laži su uvijek postajale teže i narasle su preko moje glave - na isti način kao i svi grijesi.

Vrhunac grijeha laži sam dosegnula također kada se radilo o Presvetom i o samom GOSPODINU. Zapazila sam da je moja majka imala veliko strahopoštovanje pred GOSPODINOM BOGOM. Za nju je Ime GOSPODNJE bilo nešto vrijedno poštovanja i veoma sveto. Tada mi je prošlo kroz glavu i promislila sam da je to najbolje oružje za mene. Tako imam nju (svoju majku) uvijek u svojoj ruci. I počela sam da bih dokazala svaku sitnicu i svaku svoju laž kleti se Bogom.

Uzimala sam Ime BOŽJE lakomisleno i bez razloga u usta. Rekla bi na primjer svojoj majci: „Majko, kunem ti se našim dragim KRISTOM…“ili "Majko, kunem ti se Imenom BOGA OCA, tvrdim ti to itd. itd ... " i tako bih po lažima tako učinjenim uvjerljivima izbjegla pravo zasluženu kaznu svoje majke.

Možete li si zamisliti da sam zbog svojih laži, za svoje male svinjarije, za tu gomilu blata, u čemu sam se tako često osjećala dobro kao svinja, zloupotrebljavala Presveto IME BOŽJE i NJEGA također time bacala u blato, jer sam i sama ležala do grla u tom blatu grijeha i u tom ljudskom talogu.

I pogledajte sada, moje drage sestre i braćo, ja sam po svojoj nesreći i po iskustvu smrti, o čemu ja ovdje upravo sada govorim, također naučila i iskusila na vlastitom tijelu da riječi i rečenice, koje izlaze iz naših usta, i koje mi često lakomisleno i nepromišljeno izgovaramo, ne budu jednostavno od vjetra raznese i da tako reći nestale. Ne, one često ostaju stvarnost koja nas mnogo kasnije zahvati, kao što "BUMERANG" najednom opet dolazi k nama, ili možda još boljE rečeno, na nas natrag pada.

Možda će s proći hladni srsi kada vam ispričam - slijedeće. Ne samo jednom, nego vrlo često, kada je moja majka bi čvrsta i nije htjela vjerovati, rekla sam joj veoma kratko: "Majko, neka me udari munja (ili grom), ako ti lažem. Govori ti samo čistu istinu!"

I te riječi koje sam često opetovala pale su u zaborav i nitko nije više mislio na njih. Ali sada pogledajte, ja stojim pred vama jedino iz BOŽJEG milosrđa, jer me stvarno udarila munja; ona je praktično prošla kroz mene, praktično me je rascijepila u dva dijela i potpuno me spalila.

Tako su mi dakle pokazali u onostranosti, kako ja, koja sam se tako svečano prikazivala kao katolkinja, nikada nisam držala riječ, kako sam uvijek kršila riječ i kako sam u uvijek zloupotrebljavala Presveto Ime našega GOSPODINA i BOGA svojim nepoštenim ponašanjem.

Bila sam dirnuta time kako je GOSPODIN podnosio sve te strašne i užasne slučajeve i kako se istovremeno sva stvorenja pred NJIM u znak izrazitog klanjanja i štovanja bacaju na zemlju. Vidjela

sam Presvetu Djevicu Mariju, Majku Božju, pred nogama GOSPODINA u velikom štovanju i klanjanju. Ona je molila za mene i zaklinjala GA. A ja, velika i zlobna grješnica, bila sam iz svojeg močvarnog blata s NJIM na Ti i ti. Ja, koja sam navodno bila tako dobra i uživala sam tako dobar glas, što sam ga kupila svojim manipulacijama. I tako sam vidjela sebe kako sam se često usprotivila BOGU, kako sam na NJEGA bila ljuta, rugala MU se i također GA proklinjala. Za mene to nije bilo samo posramljujuće, nego nepodnošljivo i bolno, postati svjesna te svoje prošlosti i imati jasan pogled na to.

Svetkuj dan Gospodnji

Kada je - na mojem ispitu prema Deset Zapovijedi - na red došla zapovijed štovanja DANA GOSPODNJEGA i blagdana, bio je to strašan čas. Obuzela me je jedva podnošljiva bol. (Nebeski) Glas je rekao sasvim jasno i kratko, da sam ja dnevno četiri i do pet sati bila zabavljena svojim tijelom, svojom vanjštinom, svojom navodnom ljepotom, a pri tome dnevno nisam ni 10 (deset) minuta upotrijebila dokažem GOSPODINU svoju duboku odanost i svoju zahvalnost, ili da MU upravim jednu molitvu.

Da, često je bilo tako, da ja, kad bih MU obećala jednu krunicu, većinom sam je izbrbljala na brzinu i u napetosti. Pri tome bi se također dogodilo da bih rekla:“To sada ide opet dobro. Ja mogu zacijelo dobro izmoliti krunicu u propagandnoj pauzi na svojoj najdražooj seriji."

I tak su mi pokazali (glasovi) u onostranosti kako sa uvijek bila nezahvalna prema svojem GOSPOD INU BOGU; nikada mi nije došlo na pamet d se zahvalim NJEMU, svojem Stvoritelju i OTKUPITELJU. I jasno su mi stavili pred oči, kakve sam sve izgovore iznašala kada se radilo o tome kada , iz čiste lijenosti nisam htjela ići na svetu misu.

"Ali majko, ako je BOG svugdje i posvudašnji zašto je moram onda bezuvjetno ići u crkvu da Ga sretnem?“

Jasno, za mene je bilo vrlo jednostavno i lagodno takve izričaje iznijeti i tako govoriti. A Glas je opetovano iznova prigovarao da sam svaki dan puštala GOSPODINA BOGA da čeka na mene i kroz čitavo vrijeme ne bih se sjetila NJEGA. Nisam se molila NJEMU i ne bih otišla nedjeljom k NJEMU, da MU zahvalim, da MU barem u Dan GOSPODNJI očitujem svoju zahvalnost i svoju ljubav prema NJEMU. To je jednostavno bilo previše za mene. Bila sam odviše ohola i umišljena.

Ali najgore u tom mojem slučaju je bilo da je taj posjet crkvi bio kao "restoran za moju dušu". Bez posjeta crkvi propadala je, bolje rečeno izgladnjela je moja duša, jer nije primala nikakvu hranu. Ja sam se posvetila jedino svojem tijelu, i da ovo prolazno tijelo gajim i štitim imala sam sve vrijeme svijeta. Postala sam ropkinja svojega tijela. I pri tome sam previdjela posve jedan maleni, ali bitni detalj.

Ja sam također imala dušu za koju se jednostavno nisam brinula. Ona je bila "prava sirota". Nikada je nisam hranila BOŽJOM RIJEČI. Jer i za to sam imala klimavu ispriku u svojem rječniku, kada bih glasno iznosila da onaj koji redovito čita Bibliju, kroz kraće ili duže vrijeme poludi.

I sa sakramentima nisam ništa imala. Kako bih mogla jednom takvom "starom, okamenjenom momku" (tj. svećeniku - op. prev.) koji je bio gori i grješniji od mene, priznati svoje grijehe? Jer mi je veoma dobro došlo da zbog svojih svinjarija ne idem na ispovijed. Veliki lažac i smutljivac (to je doslovno značenje riječi "diabolos"), naime đavao, držao me je daleko od ispovijedi i sakramenata. I tako je Sotona uspio da spriječi moje ozdravljenje i čišćenje moje duše. Naime, događalo se, da bi đavao svaki put kad bih sagriješila, na bijelu haljinu moje duše udario pečat, crni znak svojeg kraljevstva tame.

Moji grijesi nisu dakle bili bez posljedica. Oni nisu bili bez cijene i zabadava, nego su imali teške posljedice za zdravlje moje duše. Nikada - osim pri svojoj prvoj pričesti - nisam načinila dobru ispovijed. I od tada nisam više išla na ispovijed. I nerijetko sam susretala također svećenike prilagođene vremenu, koji su odobravali moj stav prema (očitovanju grijeha u) ispovijedi, - i govorili su da taj sakrament više ne odgovara našem modernom vremenu i čovjeku. I tako je također došlo da sam svaki put kada sam išla na svetu pričest nedostojno primala GOSPODINA ISUSA KRISTA u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

I moja psovka (vrijeđanje Boga) je išla tako daleko da sam ponosno i svjesno svugdje govorila:

"Što bi to bilo Presveto? Kako bi to bilo moguće da je Svemogući, Živi BOG prisutan u jednom komadiću kruha, u Hostiji ? Ti svećenici bi trebali radije Hostiji dodati nešto slatkog da bude barem ukusna a ne tako neukusna."

Tako daleko je izvan kontrole stigao moj život i toliko sam napustila red stvorenoga, da sam postala sposobna izricati takve uvrede na Boga. I tako sam dostigla najdublju točku, razgradnju i uništenje svojeg odnosa s BOGOM, svojim Stvoriteljem.

Nikada nisam pružila svojoj duši nešto što je istinski izgrađuje, što je hrani. I danas ima svaka majka i svaki otac istu odgovornost ako on ili ona ili oboje svoje dijete ne dadu krstiti. Sakrament krštenja je "majčinsko mlijeko za dušu". Često se dandanas kaže:

"Da, dijete mora samo odlučiti, kada odraste, hoće li se krstiti ili ne. "

Ne krstiti dijete je isto, kao da mu se ne bi pružilo nikakvu hranu za tijelo s obrazloženjem: "Da, ono treba kasnije samo odlučiti što će jesti i piti!"

Naša je odgovornost pred GOSPODINOM BOGOM dati duši djeteta pravu hranu. A bez sakramenata mi smo bez hrane za svoju dušu. I tada jednostavno duša izgladnio.

Sakramenat svetoga reda

I da bih svemu tome stavila krunu, nisam išta drugo radila nego sam kritizirala svećenike i crnji vala ih. Trebali biste doživjeti kako mi je teško pala na glavu ta točka na mojem ispitu u onostranosti. Ovaj grijeh mi je GOSPODIN vrlo teško uračunao. U mojoj je obitelji uvijek bio običaj zlo govoriti o svećenicima. Otkako se mogu sjećati, dakle otkako m bila posve malena, kod nas u kući se zlo govorilo svećenicima.

Počevši od mojega oca svi su govorili da su ti tipovi ženskari, da idu za svakom suknjom i da svi skupa i ju više novca i bogatstva nego mi obični ljudi. I sva ta klevetanja ponavljali smo mi djeca od djetinjstva. I na to mi je rekao GOSPODIN žalosnim ali strogim glasom: "Što si mislila, tko si ti, da tako radiš, ka da si GOSPODIN BOG, i izričeš sud nad mojim pomazanicima, i pri tome ih klevećeš i izruguješ ?“

I ON je nastavio: "Oni su ljudi od tijela i krvi. I što se tiče svetosti jednog svećenika, ona je podržavana prije svega također po zajednici vjernika, po vjernicima župe. Zajednica nosi BOGU POSVECENE o svojim molitvama, po vrednovanju i poštovanju, koje im daje, po podržavanju koje im ljudi pružaju.

I ako svećenik sagriješi, tada ga ne trebate pitati za razlog i okrivljivati, nego radije krivnju tražiti u zajednici, koja im je zanijekala štovanje, vrednovanje, podršku i molitvu ili im nije u dovoljnoj mjeri pomagala.“

I GOSPODIN mi je tada pokazao kako bi svaki put, kada bi kritizirala i vrijeđala nekog svećenika, đavli na mene skočili i meni se priljubili. I po tome sam vidjela kako sam veliki grijeh učinila kada bih nekog BOGU POSVEĆENOG pokazala kao homoseksualca i ožigosa, i ta novost bi kao brza paljba prošla kroz svu zajednicu vjernika. Ne možete zamisliti kako sam velike, beskrajne štete time nanijela.

Poštuj oca i majku

Došli smo do četvrte zapovijedi: Poštuj oca i majku!

I GOSPODIN mi je pokazao također i na ovom području kako sam za vrijeme svojega života bila nezahvalna prema svojim roditeljima. Kako često i kako grubo sam ih vrijeđala i proklinjala. Predbacivala sam im što mi nisu mogli ponuditi sve ono što su moje prijateljice dobivale. I jasno mi je postalo kakva sam bila kćerka koja ništa nije znala cijeniti i kako je sve što su mi moji roditelji s mnogo žrtve i uz velike napore nudili, jednostavno bilo bez ikakve vrijednosti.

Dapače ja sam u svojoj srdžbi prema roditeljima došla dotle da sam jednostavno držala da ta žena ne može biti moja majka, jer mi je jednostavno izgledala odviše primitivna i premalena, da bi bila moja majka.

Tako mi je bilo užasno vidjeti pred sobom taj rezultat. Naime, jednu ženu bez BOGA i kako je ta žena bez BOGA sve rušila i negativno utjecala na sve što je došlo u njezinu blizinu; ali najgroznije od svega je bilo da sam si pri tome umišljala da sam nešto posebno, nadasve da sam dobra i sveta.

GOSPODIN BOG mi je također razjasnio kako sam ja mogla umišljati da se u toj četvrtoj zapovijedi sigurno ništa ne trebam bojati. Ja sam naime samo zato bila si ma da ću taj teret lako nositi lijevom rokom, jer sam ja posljednjih godina njihova života financirala liječnike i lijekove koje su moji roditelji trebali, kad su bili bolesni. Samo zbog te posve jednostavne vijesti umislila sam si da sam tu četvrtu (4.) zapovijed izvršila više nego li je dostatno. To je odgovaralo mojoj životnoj filozofiji po kojoj sam sva svoja djela mjerila i sređivala samo po principu novca. Tako je to bilo također i s mojim roditeljima. Pomoću svojeg novca učinila sam da se prilagode meni i s njima sam manipulirala.

Moje bogatstvo mene je pred njima, - mojom majkom i mojim ocem iz jednostavnih životnih uvjeta, - uzdiglo među neku vrst božanstva, koje su oni zaslijepljeni mojim novcem doista štovali. I to mi je dopustilo, po društvenoj situaciji prožetoj mamonom, da gazim po svojim roditeljima svojom grobom samovoljom. Ne možete si zamisliti kako su me mučile i do kostiju boljele te jasne spoznaje o svojem ranijem životu, koje sam smjela dobiti po BOŽJOJ milosti. Morala sam gledati kako moj otac ispunjen velikom žalošću i plače i jauče nada mnom i mojim ponašanjem, jer je on usprkos svojih slabosti bio dobar otac. On me je naučio da budem radišna i marljiva i da vodim častan život. Jer jedino onaj koji dobro radi i dokaže se svoji zanimanjem, također će napredovati i nešto ostvariti. Ali mu je nažalost uza sve njegovo nastojanje da me odgoji, promakao "maleni detalj", koji je ipak nešto posve bitno, naime, da ja također imam i dušu, koja je gladovala, i da je on trebao kao uzor koji je imao poslanje za svoju kćerku, preda mnom živjeti Radosnu vijest i vjeru. I u tom pogledu on je posve zatajio i uopće nije vidio kako čitav moj život na temelju pomanjkanja tpo. g "malog detalja", ide niz vodu, i kako ja uvijek sve dublje tonem u blato.

Boljelo me je kada sam vidjela kakav ženskar je bio moj otac. On se osjećao sretnim i vrlo dobro kada je mogao pričati mojoj majci i svim ljudima i time se hvaliti, kakav je "muškarčina" ("macho") bio ("Macha" je južnoamerički izraz za muškarčinu, kućnog tiranina i tome slično - op. prev.) jer je u isto vrijeme imao mnoge žene i mogao ih je držati u redu i zadovoljiti. Osim toga moj otac je prekomjerno pio i pušio. Na sve te slabosti i krive navike moj otac je još bio ponosan i time se dičio; on je naime bio krivog mišljenja da to nisu nikakve mane, nego naprotiv kreposti, koje su ga činile nečim posebnim.

Tako sam ja još u mladim godinama doživjela kako moja majka često kući sjedi i gorko plače, dok se moj otac ponovno dičio drugim ženama i pustolovinama koje je s njima imao. I što sam češće to doživljavala, tim veća je bila moja ljutnja, bijes i resentiment, koji bi me uhvatili. I sada vidim tijek svojeg ranijeg života i najednom shvaćam kako me ti nenadvladani osjećaji i resentimenti polako guraju u "duhovnu smrt“, a moju dušu vode u izumiranje. Uhvatila me je strašna srdžba, kada sam morala vidjeti, kako moj otac najprostačkije ponizuje moju majku na oči svega svijeta. I počinjem se braniti protiv toga, tome prigovaram i nagovaram svoju majku i pokušavam na nju utjecati. Ja joj govorim na primjer ovako: "Nikad neću biti kao ti, neću nikada dopustiti da tako prema meni postupa jedan muškarac. Mi žene nemamo nikakvu vrijednost u našem društvu i zato smo tako ponižavane, jer ima žena koje su kao ti i dopuštaju da im se svašta čini. Ima žena, koje se bezvoljno podlažu samovolji "machos-a“ (muškarčine) koje više nemaju nikakvo dostojanstvo niti kakav ponos, nego su samo poništene osobe. Žene koje dopuštaju umišljenim muškarcima da po njima gaze i s njima postupaju kao s posljednjim blatom."

A svoje ocu sam rekla, kada sam bila nešto starija: "Nikada, vjeruj mi i zapamti dobro, moj oče, nikada neću dopustiti, da tako postupa sa mnom i ponizuje me jedan muškarac, kako ti uvijek iznova postupaš s mojom majkom. Ako dođe tako daleko da je muž meni nevjeran i mene vara, ja ću mu se osvetiti i u jarku na njega gaziti. Sa mnom ne, moj dragi oče!"

Na to me je moj otac izlemao na mrtvo i vičući mi rekao: "Što si ti umišljaš? Što misliš, tko si ti, da sa mnom tako govoriš?" Vi uopće ne možete zamisliti kako je ljutit "macho" bio moj otac. A ja nisam mogla šutjeti i odgovorila sam: "Makar me ti tukao pa čak i ubio, kunem ti se, da takvo što neću dopustiti. Ako netko tako daleko dođe, da, se s njim i vjenčam i tada saznam da je moj muž meni nevjeran, tada ću mu se na strašan način osvetiti, da vi muškarci shvatite, što čini jedna žena kada muž s njom postupa kao s posljednjim blatom, nju ponizuje i nju gazi kao mokru krpu.“

Na taj način izjedali su me svi ti resentimenti, ljutnja i bijes čitavo vrijeme i zalijevali su moje isli

i moj mozak. Ja sama sam zatrovala svoj duh i svoj karakter. Kada sam bila samostalna i odrasla, - i naravno kada sam imala dovoljno novca, - počela sam uvijek ponovno utjecati na svoju majku, i rekla bih joj: "Znaš li što, majko? Odijeli se od oca, rastavi od njega!" Ja sam se tako ponašala, makar sam svoga oca veoma štovala i voljela. Usprkos tome ja sam uvijek iznova nagovarala majku i rekla joj: "Ne može biti da ti možeš podnijeti jednog tipa kao što je moj otac! Budi svjesna svojeg dostojanstva žene! Osvoji ponovno svoju čast i pokaži ju, da si ti nešto vrijedno, posebno, a ne komad krpe, kojom si on može očistiti (cipele)!"

Ove i slične fraze uvijek sam ponavljala pred mojom majkom. Možete li to zamisliti? Ja se trudim da rastavim svoje roditelje jedno od drugoga, da ih krenem na rastavu braka. Ali većinom bi moja majka meni na to rekla:

"Ne, moja draga kćeri, ja se neću nikada rastaviti. Ti ne smiješ vjerovati, da je to ponašanje tvojega oca mene tako ponižavajuće i bolno. Ja mnogo trpim zbog toga - kako si sigurno možeš predstaviti. Ali ja prinosim tu žrtvu i izdržavam, jer ste tu vi - moje sedmero djece. Vas ima sedmero (7) djece, a ja sam jedina. Onda je bolje da samo jedan pod time trpi, a ne da sedmero osoba mora tu bol podnositi. I na koncu tvoj otac je ipak dobar otac i ne mogu prihvatiti srcem da jednostavno pobjegnem i da dopustim da uzrastete bez oca. Uz to te pitam: Ako se odijelim od oca, tko će još moliti da se on obrati i da se tako spasi njegova duša. Bol i poniženje koje mi tvoj otac nanosi, ja sjedinjujem s neizrecivim bolima našega GOSPODINA ISUSA KRISTA na Križu. Svaki dan kažem našem GOSPODINU BOGU:“To što trpim i podnosim, nije gotovo ništa u poredbi s bolima koje si Ti na križu za nas podnio. Da bi moje patnje dobile vrijednost, molim Te dopuštenje, da se povežem i sjedinim s tvojim patnjama, da tako i moje malene patnje dobiju moć da od Tebe dobiju milost i da se moj muž i moja djeca obrate i tako budu spašeni od vječne osude!“

Meni to sve nije bilo shvatljivo i ja sam nad tolikom ludošću samo tresla glavom. To je jednostavno bilo previsoko za mene. Te misli su bile posve tuđe meni i mojem načinu življenja i mišljenja; bile su posve oprečne i stoga nisam imala nikakva pristupa. tim izričajima svoje majke. A znajte također i to, ne samo da nisam imala nikakvo razumijevanje za te izričaje svoje majke, nego su me još više izazivali i poticali na srdžbu. To je vodilo tome da se moj život posve promijenio, jer sam ja postala upravo buntovna. Taj bunt se najprije pokazao u tome da sam se zalagala za prava žena i žensku emancipaciju - i to ne samo kao redovita članica - ne,ja sam se borila na prvim linijama u borbi za ženska prava. Počela sam braniti pobačaj, pravo žene da sama raspolaže svojim trbuhom; neovisnost žene i pravo da živi pojedinačno ili u slobodnom partnerstvu - s takozvanim partnerima-na određeno vrijeme; propagirati rastavu kao dobrodošlo rješenje bračnih problema.

Posebno sam branila također "Zakon taliona" (Ley de Talion = [latinski: lex talionis] pravni aksiom "vratiti jednako s jednakim" - "oko za oko, zub za zub"). To znači: Davala sam ženama uvijek "dobar" savjet, jednostavno vratiti jednako s jednakim, i tako onom mužu koji je bio nevjeran, također se osvetiti s jednom nevjerom - po mogućnosti s njegovim najboljim prijateljem. Makar nisam osobno nikad bila tjelesno nevjerna svome mužu, tako sam nanijela svojim zlim savjetima velike štete velikom broju ljudi. Nažalost!

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

RUJAN...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dobro veče!

    15.09.2019. 22:42h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Hahaha...ma ne ...samo sam ukazao prijatelju čast, da mu spomenem ime na ovom lijepom portalu.

    15.09.2019. 13:17h
  • Član iridairida

    Edine, špijuniraš svoje čitatelje...???

    14.09.2019. 11:29h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Veliki pozdrav za Alfana, koji upravo čita članak:Himera u Visokom.

    13.09.2019. 18:44h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dobro veče!

    13.09.2019. 18:19h
  • Član KrsnikKrsnik

    Hvala !

    13.09.2019. 11:51h
  • Član bglavacbglavac

    Dobar dan i vama, lijepo je da ste ovdje. Lp

    11.09.2019. 19:06h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

S V J E D O Č A N S T V O IV S V J E D O Č A N S T V O VI