6
Upisao:
Dio mene prkosi u letu...
Upisao:
Ostade samo crna mrlja na papiru....
Upisao:
Ponekad.....
Ima dana kad se čovjek osjeća umornim od svega...bez snage...iscijeđen poput limuna...Naša KAP sa svojim prekrasnim pjesmama na ovom portalu danas me je posebno inspirirala......
Upisao:
Ne zatvaraj vrata....
Danas sam se išla se predstaviti za na novi posao. Uhvatila me lagana nervoza. Nisam se bojala posla...ni kako ću ga odraditi već da li ću dobiti ono bez čega ne mogu biti....bez mojih slobodnih dana koje provodim sa djecom u Hrvatskoj. To mi život znači.U mojoj struci to je jako teško dobiti..no ja sam do sada imala uvijek tu sreću. Tako sam bez tuđe pomoći podizala našu djecu. No ja sam nemirnog duha, volim promjene u životu. Na bolje , naravno. Ovaj mi posao omogućuje duhovno i profesionalno napredovanje. Željna sam znanja, učenja ... Toga mi nikada dosta.Lijepi je osjećaj znati da sam uspjela. Sada mi je lakše. Otvorio mi se novi put.....Kuda me vodi ne znam, ali ne brinem više. Bez truda nema rezultata. Čeka me naporno SUTRA, ali to nije ništa novo za mene.Uživam na kraju gledati plodove svoga rada....
Upisao:
Samo još most tu stoji....
Upisao:
Traži...samo traži....
Upisao:
Za sve je kriva Eva...
Nek mi muški ne zamjere...tako mi ponekad dođe...:)))
Upisao:
Samo mi ruke ispisuju slova.....
Upisao:
Na dohvat ruke......
Ne mogu odoljeti da ne ostavim još par riječi prije mog puta......
Upisao:
Putevi.....
Nevjerojatno kako me na ovim stranicama uvijek nešto potakne za perom i papirom......Danas sam šetala uz Dravu, već rano ujutro, očarana tišinom i ljepotom prirode koja me okruživala. Sjela sam na kamenu obalu i razmišljala......
Upisao:
Ja samo snivam...i lebdim......
Danas je bio prekrasan proljetni dan, no mene je usprkos tome uhvatila neka tuga . U popodnevne sate uputila sam se na groblje da posadim mom tati cvijeće. Njegov je grob još prekriven zemljom, obrubljen sa kamenjem raznih veličina i boja. Kad sam posadila cvijeće, učinio mi se najljepšim od svih onih mramornih grobnica uokolo. I plakala sam dugo...dugo...i pričala mu sve što mi je ležalo na duši. Da me je čuti mogao , znam sigurno da bi mi kao i uvijek, blago i nježno, ovo rekao:
Upisao:
Jutro se smiješi.....
Upisao:
Ti već si na pola u letu......
Upisao:
Još jedan se dan polako odmiče....
Upisao:
Zar treba mi više?
Upisao:
U susret nepoznatom idem.....
Upisao:
Dobro ti jutro dušo...
Upisao:
Plamičak.....
Upisao:
Sanjam......
Upisao:
U mnoštvu....
Upisao:
Zvuci stare gitare
Upisao:
O ti vječni putniče....
Upisao:
Zar još uvijek postojim?
Upisao:
Samo moja i nadasve žena...
Upisao:
Reci mi....
Upisao:
Mili...
Upisao:
Baš kao i nekada.....
Upisao:
U čuđenju...
Upisao:
Sad znam...
Upisao:
Dotakni je....
Upisao:
Na kraju puta
Upisao:
Prijatelju
Upisao:
Toliko toga....
Upisao:
Vrijeme promjene
Upisao:
Oslušni, to ljubav ti priča....
Upisao:
U mislima mojim
Upisao:
Osmjeh
Upisao:
Jedne noći u veljači..
Ovo je priča napisana prema stvarnom događaju meni posebno drage i vrlo bliske osobe, doživljena jednom davno ...Ne mogu se svi momenti opisati jer bilo ih je bezbroj pa sam pokušala staviti u neke prihvatljive okvire, sažeti u ono najbitnije.....
Upisao:
Svijeća
Upisao:
Korak naprijed ili nazad.....
Upisao:
Zadaća
Upisao:
Kuda?
Upisao:
Samo idi dalje
Upisao:
Korak po korak
Upisao:
I neka bude mir....
Upisao:
Ponekad je bolje...
Upisao:
Put putujem...
Upisao:
Imam jedan san....
Upisao:
Tamo negdje.....
Upisao:
Samo trenutak
6
