Stojim na mostu koji spaja dva svijeta

U jednom još bijah dijete

U drugom sam odrasla žena.

Pod njim šumi duboka rijeka

I nosi čežnje i nade

U more života....

 

Prošlost i sadašnjost spaja

Košarica, puna ubranog cvijeća.

Dok još sam bila mala

Njime sam kosu dugu okititi znala

A sada me ono podsjeća

Na bezbrižne dane koje odnesla  je barka

Što pluta na horizontu mojih želja...

 

Neka su nova vremena došla

Malo smjeha , a na čelu poneka se bora usjekla.

Dani prolaze u trenu, sve se mijenja

Samo još most tu stoji i čuva

Onu nevidljivu nit što spaja

Svijet žene i ozareno lice djeteta

Što u meni još živi i sanja.....